*POSEBNA
NAPOMENA: Moja neizmjerna i neizreciva ZAHVALNOST IZ SRCA I DUŠE
potpisnicima teksta (koji slijedi), a to su, naravno, Smail Špago, Tibor
Vrančić, Ismail Braco Čampara, Denijal Behram i Zdenko Bošković. Inače,
ovaj tekst je objavljen 04. januara 2014. godine, na blogu „Na granici
sjećanja“ (http://memorylimit.blogger.ba/ - zbog
skorog gašenja i prestanka sa radom blogerskog servisa Blogger.ba, ovaj
blog je u potpunosti prebačen na novu adresu i od sada ga možete
posjetiti i pratiti putem sljedećeg linka: http://memoryoflimit.blogspot.de/), a objavljen je još i na dva bloga Smaila Špage, koje možete pronaći na sljedećim linkovima http://spagosmail.blogger.ba/ i http://spagosmail.blogspot.de/
Najiskrenije
da kažem, ovaj tekst me ostavio i bez daha i bez riječi, u nevjerici da
zaista čitam sve ovo što je neko napisao o meni lično. Još jednom,
jedno ogromno (k’o Hum) HVALA SVIMA!!!!
Ensvid Hadžajlić - MosHer
na slici avatar MosHer, sa foruma
Kako ko, ali korištenje interneta krenulo je masovnije prije petnaestak godina.
Nove informacije nove mogućnosti, kontakti preko mailova. Prvo što je
čovjek tada radio bilo je sakupiti što više mail adresa prijatelja širom
svijeta. Onda su krenula dopisivanja. Nakon toga su hit postali forumi:
Mostarska raja, MOFO raja, BiH raja, i stotine drugih. Za mostarsku
raju raštrkanu po cijelom svijetu bio je to svojevrstan Rondo – zborno
mjesto za razmjenu mišljenja, šala, iskustava dobrih i loših, mjesto
svađa i trpljenja svakojakih forumskih diverzanata… Običaj je bio da se
na ove forume javljamo s nekim sakrivenim imenom, nick name, ali je to
bilo i pravilo. Nakon izvjesnog vremena, sve je bivalo poznato, znalo se
ko objavljuje kakve priloge i ko se krije iza kojeg nick-name. A
interesovanja za pojedine teme bivala su svaki dan sve veća. Za raju
širom svijeta najnovije slike iz Mostara nam je skoro svakodnevno
postavljao cobra, za stare slike se specijalizirao tvrancic, za
komentare u stilu - hajmo raja, denani, za zajebancije svake vrste
gizenga, a prilozi iz istorije Mostara objavljivani su pod imenom
MosHer.
Ovo
MosHer bilo je na neki način i mistično i ozbiljno i željno traženo,
jer su prilozi objavljivani pod tim imenom bili ono što je raji i u
Mostaru i širom svijeta baš tada trebalo. Čak smo ga među sobom zvali i
Mošer, ne znajući pravo značenje tog tajnovitog imena. Njegovim
postovima moramo zahvaliti svi mi koji smo se kasnije zaljubili u
istoriju i počeli dublje kopati po temama iz prošlosti Mostara. MosHer
je ulagao nadljudski napor da sakupi hiljade stranica materijala, iz
starih knjiga, časopisa i postavljao ih je nesebično, s namjerom da ih
pročita što više čitalaca, da ostanu zabilježene, da ne umru. Internet
je davao
nove mogućnosti za taj naum, jer su knjige s tom tematikom bile i
rijetke, i nedostupne, a baš forumi su omogućili da ih vidi i pročita
što više ljudi. Za pomne čitaoce kad pričaju o ovim prilozima, prije
svega ostala je u sjećanju uvodna informacija o samom tekstu, o autoru, o
datumu objavljivanja izvornog teksta, što je danas u vremenu
copy-paste, jedan znak i kulture i pažnje, a na kraju krajeva i jedna
vrsta obaveze za onoga koji takve tekstove objavljuje.
MosHer je na to obraćao posebnu pažnju, pa je prije svakog njegovog priloga po dobrom starom običaju stavljao slijedeće:
*NAPOMENA:
Tekst koji slijedi napisao je autor (slijedi ime, datum kad je tekst
nastao, kada i gdje je bio objavljen, u kojoj publikaciji ...)
Ni
jedan njegov prilog nije bio objavljen bez ove uvodne napomene. A to
budućim čitaocima, koje interesira tematika iz teksta, daje putokaz,
gdje je izvor teksta, što daje mogućnosti daljnjih interesovanja i
istraživanja.
Svi prilozi koje je MosHer objavljivao na forumima kasnije su se pojavili i na njegovom blogu: http://bymosher.blogger.ba/ http://bymosher.blogspot.com/ a
od prije dvije tri godine, onako kako mu to vrijeme dozvoljava, sve
priloge sa foruma postavlja na blog pod nazivom "Iz istorije Mostara i
Hercegovine" http://mosher.blogger.ba/ http://mosheristorija.blogspot.com/ na
kome će vremenom biti postaviljeni svi prilozi, koji su svojevremeno
bili postavljeni na forumima, uz neophodne tehničke promjene i dopune i
tako će postati i ostati pristupačniji širokom krugu čitalačke publike.
To
je nesebično postavio za sve one, koji nemaju strpljenja listati po
forumima. Kroz njegove priloge upoznali smo se s autorima, koji su
napisali najljepše tekstove o Mostaru, od kojih većine više nema među
živima, koji su ostavili svoja djela generacijama koje tek dolaze, koja
nikad ne bi dospjela do tako širokog kruga čitalaca da nije bilo njegova
truda i zalaganja.
Iako
mlađi po godinama, MosHer je mnogima od nas dao ideju, putokaz, da
radimo nešto slično. Prije svega istraživanje, ali i objelodanjivanje
onoga što je pronađeno. Mnogi ne bi imali pojma šta se to događalo u
jednom istorijskom periodu, koji nikada nije, a niti će ikada ni biti
tumačen u školskom programu, bez tekstova ovakve vrste. A onaj koji
traži, naći će. Iza ovih priloga, krije se dosta toga za one koji hoće
da znaju.
Posao
koji je MosHer napravio je ogroman. Njegova ideja u početku je bila da
sve to objedini u jednoj knjizi, ali već na početku vidjelo se da toga
materijala ima ne za jednu knjigu, nego za jednu čitavu ediciju. Sam
naslov knjige označavao je da se radi o nečemu što će biti vječno, kao i
grad koji je vječan.
O knjizi koja nosi naslov „Mostar – vječni grad“, MosHer je u uvodu knjige i na njegovom blogu napisao:
„Kao
što sam i najavio u uvodnom postu na ovom blogu, u ovom postu ću
pokušati da Vam prezentiram svoju prvu (još uvijek neobjavljenu)
dokumentarnu knjigu koju sam nazvao “Mostar - vječni grad”, a rad na
njenom rukopisu sam završio 2004. godine. Inače, rukopis ove knjige je i
štampan na 682 stranice (regularnog A4 formata) u koji su umetnute
kopije od 302 fotografije iz raznih vremenskih razdoblja i zaštićen je
autorskim pravima u Washington D.C.-u, u Sjedinjenim Američkim Državama,
2004. godine. Nadam se da će ova knjiga u skorijoj budućnosti napokon
biti objavljena, tj. da će se njen rukopis napokon izroditi u knjigu“.
Da
li će, i kada, ovaj materijal ugledati svjetlo dana u štampanoj formi,
neizvjesno je i teško za prognozirati jer današnja vremena nisu za takve
stvari. Nadati se da će doći i nekakva drugačija vremena, kad će sve to
dobiti mnogo veći značaj i vrijednost. Iz tih razloga, svi prilozi
objavljeni na forumima, svi prilozi objavljeni na blogovima, bit će dio
pisane istorije.
Ovaj
tekst koji smo napisali, svojevrsna je zahvala našem dragom MosHeru, na
svemu onome što je do sada učinio za Mostar i Mostarce.
Za
one koji se još dvoume oko imena MosHer, rješenje zagonetke je: to je
skraćenica od Mostar – Hercegovina, a za one koji nisu upućeni, iza ovog
nadimka krije se naš Mostarac Ensvid Hadžajlić, sa privremenom adresom u
St. Louisu u SAD.
Hvala još jednom MosHer, uz želju da tvojih priloga bude što više, da tvoj “Mostar –vječni grad” konačno ugleda svjetlo dana.
Ovdje ću nas u prvom redu potpisati onako kao smo se potpisivali po forumima:
cobra, tvrancic, denani, gizenga i kmosst, ili:
Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Denijal Behram, Zdenko Bošković i Smail Špago.
*SPECIJALNA
NAPOMENA: Tekst koji ste upravo
pročitali prenesen je sa mog starog bloga By MosHer (bymosher.blogger.ba) na
kojem sam ga objavio 09. januara 2014. godine!
Ensvid
Hadžajlić - MosHer
Nema komentara:
Objavi komentar