Svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti od srca želim da im Allah dž.š. podari snagu i sabur u ovim ramazanskim danima!
Tekst
koji slijedi je napisan u najtežim ratnim danima u Mostaru, u pauzama
između granatiranja, a do sada ga još nikada nisam nigdje objavljivao.
Tekst je nastao u borbi za očuvanje identiteta, u borbi za opstanak u
duploj, bratskoj i sa Istoka i sa Zapada, agresiji na Mostar i Republiku
Bosnu i Hercegovinu u minulim ratnim vremenima od 1992. do 1995.
godine.
Prevod teksta namjerno izostavljam kao suvišan i bespotreban!
KO ZNA, RAZUMJET ĆE!
ZULUM HARAMIJA U MOSTARU
Ugursuzi
sa brda nas tuku sa tabija lagumima, za što naše, godinama izdvajane,
aspre poarčiše. Čak i Lučku ćupriju su džombosali, ćupriju koja je bila
hair Mujage Komadine. Tim čapkunima će, vallahi, doći ubrzo Kijamet dan.
Naši sejmeni, neka im je Allah selamet, će im uskoro haćum učiniti.
Na
lijevoj Neretvinoj jaliji, a i cijelom Mostaru, ostalo je sijaset
džombosanih bina, magaza, aščinica, srčali pendžera, pa čak i bašluka.
Veremli čedirlija je pogledati na kasablijske starine koje su helać
učinjene. Među njima je i Biščevića kuća koja je imala golemu, na čemer
sazidanu, kapiju sa teškim kanatima i namještenu tursku odžakliju,
unaokolo minderluci prekriveni finim serdžadama sa, uz duvar,
pripremljenim jastucima. Oko vrata su bili uzidani visoki musanderi sa
izvedenim kanatima. Po vezenom peliješu musandera nanizani kalajisani
sahani i nekolike maštrafe. Oko demirli pendžera kumašli stambolske
zavjese.
Sevep
džumbusanog mala ti šebeti će peke nagrabusiti, a posebno za ćuprije.
Ti ugursuzi ne znaju koliki je to džunnah i da, od kako je Allah dželle
šanuh stvorio ovaj Vilajet da je, poslije česme, najveći sevap načiniti
ćupriju, jer svaka ćuprija ima svog meleka koji je čuva i drži. Oni će
belčim dževapiti za sav taj ršum, a mahsuz za gurbetluk muhadžera,
ihtijara i maksuma, i to ne samo u Mostaru, nego i u drugim kadilucima.
Vala
je birindži potrebno tim muhadžerima obezbjediti konak i nafaku. O tome
se treba dobro zahmetiti i promehabetiti sa odgovornim bimbašama u
našoj kasabi. Nakon toga eglena munasib naći indat i to birindži za
sibijan da ne bi došlo do hastaluka, jer već i sada zahladi čim prvi
akšam geldi. Ko bi ukabulio da neko od tog sibijana, Allahu ne daj,
preseli na ahiret.
Naša
ordija će ubrzo, inšAllah, očistiti taj peksinluk sa brda i donijeti
nam serbezli dane, a oni će Allahu i ovoj kasabi podnijeti hesab. Naše
hairli gazije, Zlatne zambe će, bismillah, imati kuhveta belčim da
pročeraju te rsuze u surgunluk i džehennem.
Mi ćemo našim gazijama mubarek podignuti maštrafe za zdravlje i hair kao muštuluk uz hesab: aferim i eškuna!
Demek, mahsuz selam našim Zlatnim zambama!
*SPECIJALNA
NAPOMENA: Tekst koji ste upravo
pročitali prenesen je sa mog starog bloga By MosHer (bymosher.blogger.ba) na
kojem sam ga objavio 23. avgusta 2009. godine!
Ensvid
Hadžajlić - MosHer
Nema komentara:
Objavi komentar