Ensvid Hadžajlić - MosHer
Staroj 2016. godini
trebalo je par mjeseci da se zagrije. Kad je krenula nije bila ništa bolja nego
prethodne. Za svaku kažemo: “Ne ponovila se i ko preživi pričat će”.
U
Briselu su 22. marta ubijene 32 osobe u terorističkom napadu. Dan i po poslije,
izrečena je presuda, na Tribunalu u Hagu je na 40 godina zatvora osuđen za
genocid i ratni zločin Radovan Karadžić.
Najvažniji
sportski događaj za BiH: Amel Tuka je bio šesti na Olimpijadi u Riju.
Iznenađujuće dobar rezultat zbog anemije kojoj je bio izložen. Za nekoliko dana
tri puta mu je isisavana krv, pa bi se moglo reći da u Svjetskoj antidoping
kontroli rade vampiri.
Britanija
je 23. juna izglasala izlazak iz Evropske unije. Brexit je razočarao Evropu. Ko
će popuniti mjesto Britanije u Evropskoj uniji? Bosna i Hercegovina je ozbiljan
kandidat. Ako ništa mi se nabolje znamo praviti Englezi.
Početkom
novembra Donald Tramp je izabran za američkog predsjednika. Pred sami kraj
izborne trke, počela je iznenadna priča da bi on trebao biti pobjednik.
Demokratska kandidatkinja Hilari Klinton dobila tri miliona glasova više, ali
je porazio izborni sistem.
Ko
ima bolji finiš taj pobjeđuje. Izbori i referendumi u zapadnom svijetu sve više
izgledaju kao da ih uređuju kladioničari. Mi se i dalje čudimo što na izborima
kod nas nikad ne pobijedi najbolji.
Lokalni
izbori pokazali da jačaju pojedinci na račun bošnjačke SDA. Ko pobjegne od SDA
taj ima najveće šanse da pobijedi na izborima. Četvorka Mehmedović, Sokolović,
Šepić i Ahmetović uspjela se samo jednom, početkom godine, sastati sa Bakirom
Izetbegovićem. Primio ih je na parkingu ispred Predsjedništva. Uručili su mu
zahtjeve sa odgođenim djelovanjem. Osmotrio ih je, ali ih još nije razmotrio.
Najgori
dio rata završio padom Alepa, najvećeg sirijskog grada i nekada najvećeg i
najljepšeg grada Levanta. Poslije svega Alep
je pretvoren u ruševinu.
U
svijetu se vodi tridesetak aktuelnih ratova, a sukobljene strane su apsolutno Muslimani.
Teroristi
su počeli djelovati kamionima. Teži zločini dogodili su se na šetalištu u Nici,
a pred kraj godine i na skupu u Berlinu. Turska je prošle godine zapljusnuta
terorističkim zločinima. Bombe su eksplodirale desetak puta na ulicama turskih
gradova i ubile stotine nevinih ljudi.
Jula
15. i 16. prvi put smo na TV-u mogli gledati uživo pokušaj vojnog puča u
Turskoj. Bilo je 290 žrtava. Pokušaj likvidacije turskog lidera Redžepa Erdoana
nije uspio.
Iako
je govoreno da je Balkan mjesto za izbor novog generalnog sekretara UN-a, to se
nije dogodilo. Sedam kandidata od Vardara pa do Triglava se začešljalo. Od svih
bivših jugoslovenskih republika samo BiH nije imala kandidata. Izabran
Portugalac Antonio Gutjereš.
Umro
je Fidel Kastro. Posljednji i najveći politički fosil 20. vijeka.
Devetog
decembra uručen upitnik od 3.200 pitanja za prijem BiH u EU. Pitanja su
prevedena uoči samog kraja stare godine. Mnogi kažu da mi znamo sve tačne
odgovore, samo se još nismo dogovorili hoćemo li odgovarati. Mi sve ostavljamo
za kraj, pa nam se većina stvari i događa pred kraj godine.
Čitavu
2016. godinu očekivali smo ispunjenje obećanja o masovnom zapošljavanju. Na
kraju godine smo saznali da smo i premašili obećanja. Zaposlili smo više od 23
hiljade ljudi.
2016.
godina je godina u kojoj su populizam, post-istina i Brexit postale ključne
riječi. Naravno, uz niz događaja koji su na kraju ubili vjeru Zapada u
liberalno društvo. 2016. broj je koji bi ubuduće trebao značiti prekretnicu,
ako ništa drugo onda simbol toga.
Zašto
bi trebao postati brojem koji će biti svrstan među one opšte poznate, poput
11.9., 24/7, 360 ili možda 3.14159265359? Zašto je ova prošla godina bila -
2016.? Evo i nekih razloga iz 2016.
Brexit
Malo ko je mogao vjerovati da će 23. juna skoro
pa 52 posto Britanaca izglasati izlazak iz EU. Šok je to bio za one koji su
duboko vjerovali u temelje EU. Majke i oca svih onih koji njoj streme. Majke i
oca demokratskog načela, liberalizma i ljudskih prava. Majke i oca jedne od
članica, Grčke koju su dužničkom krizom uspjeli pretvoriti, u recimo bilo koju
od siromašnih i potlačenih zemalja Afrike. „Tuđe nećemo, svoje ne damo“,
ukratko bi se mogao objasniti animozitet koju je kako rekosmo 'skoro pa 52
posto' Britanaca osjećalo prema toj „visoko demokratskoj instituciji“. Malo ko
je mogao vjerovati da će nekadašnji klaun iz Evropskog parlamenta Nigel Farage
uspjeti u nezamislivom poduhvatu. Malo ko je vjerovao, ali to se desilo. Ono se
desilo. Referendum se desio. Nagađa se sada kada će se želje i snovi većine
Britanaca i ostvariti. Dvije, deset, dvadeset godina. Koliko god, narod,
odnosno populisti su rekli svoje. I uzalud prozivanja da Britaniji, ali i
Evropi danas treba jedan Winston Churchil. Da ih trzne. Snažno udari šakom u
stol i uzvikne „Ako smo ujedinjeni, ništa nije nemoguće. Ako smo
podijeljeni, propast ćemo“. Jer Britaniji? Britaniji se desila 2016.
Trump
Malo ko je vjerovao u Trumpa. Malo ko je
vjerovao da će još jedan klaun (istina veoma, veoma bogati klaun) izvući
populiste iz američkog blata dugogodišnjeg „gnjeva i bijesa“. Amerika. Zemlja u
kojoj se ispunjavaju svi snovi. Pa dovoljno je spomenuti samo buduću prvu damu,
Slovenku Melanie i njene snove, da bi stvar bila kristalno jasna. Istina,
Amerika ispunjava snove, snove pojedinaca. Zemlja je to koja je, sada je i
zvanično, ispunila i one Trumpove. I to one najluđe. „Izgradit ćemo zid,
zabraniti Kini da uvozi, ukinut ćemo sporazume o slobodnoj trgovini, bušiti i
tražiti naftu tamo gdje je možda i nema, jer klimatske promjene su kineska
podvala, one ne postoje“, govorio je (ok, ne baš tim riječima), novoizabrani,
glavni svjetski klaun. I dok se većina svjetske populacije zabrintuo češkala po
glavi u stilu „Really? Yeah right?“ fazona, Trump je gazio. I zgazio. Jer
budimo iskreni, „american dream“ teško da može biti ostvariv u zemlji gdje iako
dobiješ 3 miliona glasova više, gubiš. U zemlji u kojoj se ustav, zakoni,
zakletve i mnogo štošta, baziraju na samo jednom. Onom gore. „In God we trust“
i „so help me God“, ako je suditi po Trumpovim najavama, postat će noćna
molitva brojnih Amerikanaca. Koji će, vjerovatno, biti primorani i da prestanu
sanjati. I birati. „Vrijeme očaja, vrijeme nade, jedni ruše, a drugi
grade prolaze ratovi, padaju vlade, Pitove ruke više nisu mlade. Jer, od
Aljaske do Meksika to je ona druga slika Pit, i to je Amerika“,
opjevao je Štulić američki san. I da, SAD-u? Pa, SAD-u se desila 2016.
Sirija
Sirija nema klauna. Sirijci nemaju snove. Oni
imaju Assada. Oni imaju ISIS. Imaju i Ruse, Turke, Francuze,
Irance tu i tamo Saudijce. A oni su uglavnom tu da razore, sruše i unište. Baš
kao što je uništen Alep, baš kao što je sravljen Homs. Ali koga oni da optuže? Populiste?
Post-istinu? Boraca za sirijska prava je mnogo. Ali oni uglavnom sjede udobno
smješteni u danas toplim prostorijama Londona, Istanbula, i inih evropskih
gradova odakle nam šalju svježe, provjerene i ekskluzivne informacije o broju
stradalih. Oni imaju, enorman broj bjelosvjetskih „građana“, koji će uz
svesrdno poštovanje, u hladnoj noći ustati, sa svijećom i pokojim transparentom
upozoriti na genocid, užas stradanja, djecu u prašini, djecu koja više ne
plaču. I baš kao što je hladna ta noć, hladni su i oni, u nespoznavanju da rat,
stradanje, bombardovanje i sve ostalo traje već pet godina. 1825 i kusur dana.
Dok je broj izbjeglih i ubijenih hiljade puta veći. I dok se nižu „prije i
poslije“ slike ovog nekadašnjeg raja na zemlji, uz mnogobrojne teorije zavjere
o tome ko sve od svjetskih sila tu šta traži, Sirijci nemaju snove. Sirija nema
klauna. Sirija, ipak, više ništa nema. Šta se desilo? Da, desila se 2016.
Migranti
„Gorki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje
brata nije“...stotine hiljada migranata koje se kao kapi vode
rasipaju po Evropi, dok ih evropski zvaničnici u bobu prebrojavaju, zadajući
obavezne kvote koliko će njih svaka članica primiti, sigurno nikada nisu čuli
za Aleksu Šantića, autora stiha s početka ovog dijela. Stotine hiljada
migranata potražilo je (i ove prošle) godine, svoju šansu. Za život. I puko
preživljavanje. I dok se pustinje pretvaraju u izbjegličke kampove, a
Sredozemno more (p)ostaje najvećom masovnom grobnicom na svijetu, granice
prošarane zidovima i bodljikavom žicom, njihovo nezadovoljstvo je sve veće. Jer
niti su u novoj zemlji vidjeli šansu, niti preživljavanje. „Moramo
nastaviti raspravu o situaciji izbjeglica, i kako naše društvo i zemlje širom
Evrope treba da reaguju na ljudsku katastrofu koja se trenutno odvija u Siriji.
Koliko smo ljudi u mogućnosti da pomognemo, i gdje, i kako, treba da im
pomognemo? Ovo je debata sa mnogim pitanjima i naizgled malo odgovora.
Odbijajući da pomognemo ljudima koji stoje u redu ispred nas kojima je potrebna
njega i pomoć, kvari naše moralne vrijednosti i shvatanja o pristojnosti i
humanosti. A to je opasan put koji biramo“, rekla je Lisbeth Zornig
Andersen, Dankinja koja je u svojoj zemlji osuđena novčanom kaznom zbog
pomaganja – migrantima. Da, ono što se desilo Lisbeth i beskrajnom broju
migranata je...pogađate. 2016.
Terorizam
I da, bez obzira na brojne teorije zavjere, od
kojih su najzlokobnije one da Evropljani sami sebe ubijaju i da su sve to sami
zaslužili, teroristički činovi kucali su na vrata starog kontinenta i ove
godine. I to u najužasnijem mogućem obliku. Aerodromi, metroi, svečanosti dana
bastilje, a potom i božićni sajmovi...Sumanuto gaženje kompletnih porodica dok
gledaju vatromet? Neki možda i po prvi, ali i zadnji put. Mora da postoji neka
nova riječ za ovakve masakre. Riječ koju će poput post-istine, možda već
naredne godine usvojiti ugledni Oxford
kao riječ godine. Jer „humano i lijepo“ iz rječnika pomalo i blijede,
sasvim lagano postaju pojmovi koje će neke buduće generacije tražiti samo u
enciklopedijama (ili wikipedijama). „Radikaliziran“, „preobraćen“, „nekada
fin momak“ - opisi su koje se uz ove ubice mogu pronaći u gotovo svakom
tekstu svjetskih medija. Izolovan incident ili organizovano djelo. „Je
suis....“ ili „zašto nije Sirija bitna kao Pariz/Nica/Berlin“, te
post-istina kojom obiluju društvene mreže u pokušaju objašnjavanja i
pojednostavljivanja bilo kakvog, pa i svjetskog poretka, dovoljan je
pokazatelj, gdje mi, kao ljudi stojimo. I šta to uopšte znači? Ubistvo je
ubistvo. Tačka. Nema potrebe objašnjavati, opisivati, teoretisati, pravdati.
Šta se desilo? Pa, 2016.
Filipini
“Oni uništavaju našu djecu. Upozoravam vas, nemojte se
miješati iako ste policajac jer ja ću vas lično ubiti“, reče The
Punisher prije nego je širom Filipina počeo krvavi rat protiv dilera. Na
desetine hiljada ljudi predalo se policiji, dok su drugi 'nesretnici' (njih
preko 5.800) hladnokrvno likvidirani. Duterteu to ne smeta. Ne smeta mu ni da
vrijeđa, ponižava. On je taj koji kažnjava, on je taj koji presuđuje, odlučuje
ko 'ide', a ko 'ostaje' - bog koji hoda po zemlji. Za Punishera nema
nedodirljivih: Obama, UN, Krivični sud, njemu nema ravnog. Pa kaže: „Hitler je
masakrirao tri miliona Jevreja. Ima tri miliona zavisnika od droge. Bio bih
sretan da ih pobijem", hladno izgovara Duterte.
„Radio
sam u više od 60 zemalja, pokrivao ratno stanje u Iraku i Afganistanu i proveo
skoro čitavu 2014. godinu u zoni ebole u zapadnoj Africi, mjestu straha i
smrti. Ono što sam vidio na Filipinima doseglo je novi nivo nemilosrdnosti;
policajci nasumice ubijaju sve za koje postoji mrva sumnje da dilaju ili čak
koriste drogu, osvetnici su ozbiljno shvatili Duterteov poziv da ih sve
pokolju“, rekao je ugledni fotoreporter New York Timesa, Daniel Berehulak
koji je za 35 dana provedenih na Filipinima bio svjedokom 57 ubistava.
Igranje
Boga, pa čak i u uslovima koji vladaju Filipinima, čak kada su u pitanju
i nemilosrdni dileri, opasan je segment svijeta u kojem živimo. Jer
pravila više ne postoje, sud nema više nikakav smisao, a ljudski život izgubio
je svaku vrijednost. Filipini su doživjeli 2016.
Turska
On ne ubija. On hapsi. On ne sudi. Ali traži
smrtnu kaznu. On želi biti batina svima koji misle suprotno. Profesorima,
vojnicima, policajcima, naučnicima, novinarima. Posebno novinarima. Ne postoji
zvanični podatak koliko je od, kako ga podobni vole nazvati, 'propalog državnog
udara', u Turskoj ljudi uhapšeno, maltretirano, pa pušteno. Pa ponovo
uhapšeno...Začarani krug, rata protiv Gulenovaca i pučista, Erdoganu je samo
dao krila. Pobijedivši državni napad, turski predsjednik ubijeđen je, nekako
duterteovski da nema od njega većeg. Baš kao i da cilj opravdava sredstva. I
dok ispod stola miješa ratne sirijske karte sa ruskim liderom, gotovo
licemjerno upozorava EU da će preko granice pustiti 'bijesnu armiju
izbjeglica', on je siguran da njegov 'rat' ima smisla. Rijetki su oni koji zbog
toga prstom upiru u Erdoganovo lice tiranije, cenzuru koja je u Turskoj
poprimila potpuno novi oblik, gušenje svake slobode i ljudskog prava. Iz petnih
žila, Tayyip se trudi da ustav, sekularni ustav, podredi, a kome drugo nego
sebi. Izvršna vlast treba pripasti predsjedniku, tj. meni, smatra Erdogan.
Toliko zagrijan za ideju o supervladavini jednog, nespretno se izrazvši,
Erdogan je još u januaru rekao: „Hitlerova Njemačka jedan je od
primjera u istoriji u kojima je predsjednički sistem funkcionisao.“ I
budali dovoljno. Erdogan i Turska, kao i njegovi neistomišljenici doživljavaju
2016.
Žena, majka, kraljica... i 2016.
Chibok i Boko Haram
“Djeca ljudi nisu novac, djeca nisu odjeća koju
nosite, djeca su ponos svojih roditelja“, rekao je otac jedne od oslobođenih
djevojaka koje je Boko Haram držao u zarobljeništvu od aprila 2014. godine.
Bila je mrkla noć kada su islamisti Boko Harama upali u školu, prerušeni u
čuvare i oteli oko 250 djevojaka i djevojčica. Mjesecima je trajala borba za
njihovo oslobađanje, apeli su upućivani sa svih strana. A potom su utihnuli.
Nemilosrdnost islamističke grupe iz Nigerije iskazana je u više navrata na
najbrutalnije načine strave i užasa. Ali, djevojčice koje su s njima nestale,
uvijek su bile najočitiji primjer mržnje. One ljudske. Ostala je nepoznanica
zašto su djevojke otete. Zbog toga što su kršćanke ili zbog toga što su
jednostavno djevojke. Jer njihovi otmičari koji su ih držali u šumskim
kampovima imali su i svoje uslove, preobratite se na islam i udajte se za nas
ili postanite našim slugama. Preprodavane, silovane i mučene. Mnoge od njih
postale su njihovim ženama, ako ne to onda mašinama. Mašinama za rađanje. I ništa
drugo. Jednako kao i vijest o njihovom nestanku, u oktobru ove godine iznenadno
je objavljeno puštanje na slobodu, njih 21. Krhke, ranjive i potpuno
izgubljene, većina njih se nije izvukla. Djevojkama iz Chiboka desila se 2016.
Jemen
“Humanost ovdje više ne postoji.
Svijet je zatvorio oči na ono što se ovdje dešava“, rekao je jedan humanitarac
u prisustvu sedmogodišnje Inaas. Inaas želi da se vrati svojoj kući i da se
igra. Ali ne. S obzirom da joj je otac poginuo, ona sada mora pomoći svojoj
majci u dnevnim obavezama. Više od 10 posto izbjegličkih domova (ako se tako
mogu zvati) vode žene, a njih oko tri posto su djevojčice mlađe od 18 godina.
Raseljene, djevojčice Jemena ostale su bez ikakve nade u zdravo i sretno
djetinjstvo, uostalom kao i sva djeca ratnih zona širom svijeta.
Ipak
Inaas, kao i njene vršnjakinje u ogromnoj su opasnosti. Neimaština, tradicija
ili nešto treće prisilit će ove djevojčice na udaju. I one će, baš poput
djevojčica Chiboka postati mašinama. Za rađanje. Sluge prisiljene na život sa
svojim napasnicima. Za razliku od nigerijskih djevojaka, one nisu otete. One su
prodate. Izgubljene. Jer u zemlji gdje je porodično nasilje bilo prisutno u 92
posto domova i prije nego su sukobi počeli, mržnja prema majkama, sestrama i
kćerkama samo je dobila još jači oslonac. Kobna 2016. pogodila je i žene
Jemena.
Žene
gerilci - FARC
„Žene su najgore. Ukoliko vas uhvate molite se
da to bude muškarac gerile“, rekao je jedan vojnik specijalnih jedinica
Kolumbije. Više od 40 posto gerilaca FARC-a činile su žene. Rame uz rame,
dijelili su istu ideologiju sa muškarcima u 53-godišnjem ratu koji je odnio
više od 220.000 života. Zvanično, rat je završen, a radi primirja koje je ove
godine potpisano, predsjednik Kolumbije Juan Manuel Santos dobio je Nobelovu
nagradu za mir.
Ali,
izgleda da su žene gerile još sretnije. Stravičan je podatak da je 80 posto
žena koje su godinama pristupale FARC-u bile mlađe od 15 godina, te da su to
uglavnom činile zbog teškog siromaštva, ali i seksualnog zlostavljanja u kući.
Zlostavljanje među gerilcima je strogo zabranjeno, kao i romanse među njihovim
članovima. Danas, žene gerile sanjaju. Sanjaju o tome da će poslije godina
provedenih u gustim džunglama Kolumbije, napokon dobiti priliku da postanu
inžinjerke, doktorice, arhitektice...šansu za bolji život. Šansu za život. Žene
Kolumbije i FARC-a dobile su svoju 2016.
Kuba
Ona nije žena. Ona nije djevojčica. Ona je
Majka. Zemlja. Kuba. Jedinstvena. Ova je godina Njena. Ova je godina simbol
njenog oslobađanja. Ali i gubitka. Godinama smatrana prokletnicom, vješticom,
Majkom svih zala, ovu je godinu dočekala sretnim vijestima, a završila tužnim.
Stekla je novog, velikog prijatelja. Moćnog prijatelja. Ameriku. I više nije
tako prokleta. Možda upravo radi toga i ona izgubi svoju čarobnost. A možda i
radi toga što je Majka Kuba izgubila svog oca. Fidela. Jedna epoha je zvanično
završila. Revolucija je završila. Brojne kontraverze su završile. Uprkos silnoj
tugi, Majka Kuba može odahnuti. Bar na neko vrijeme. Ni Kubu nije poštedila
2016.
Majka
priroda
I ona je majka. Najljepša, najveća, ali i
najokrutnija od svih. U odnosu na nju, svi, apsolutno svi, postajemo jako, jako
mali.
I ranjivi. Ni ove nas godine nije poštedila. Svog bijesa. Potresa, poplava,
suše, uragana, klizišta. Na desetine hiljada poginulih, uništenih, razorenih.
Njoj se nije desila 2016. Njoj se 2016. dešava već jako dugo. I da, mi smo joj
glavni krivci. A kako i ne bi bili? Majka kao majka, bezuslovno nam je pružila
sve svoje ljepote, resurse, sve ono što obilno koristimo. A ne dajemo ništa
zauzvrat. Naprotiv, mi je kao staru i iznemoglu ostavljamo na milost i
nemilost. Iskorištavamo i zlostavljamo. A ona nam potiho vraća. Tamo gdje smo
najkrhkiji. I ne, nije se Majki prirodi desila 2016. Ona se desila nama.
Bob
Dylan
„A kad bi mogli vidjeti moje misli-snove,
vjerovatno bi mi glava završila na giljotini, ali uredu je mama, to je život i
život samo“, pisao je Bob Dylan u pjesmi „It's Alright, Ma (I'm Only Bleeding).
Dylanova majka bila je njegov glavni oslonac, pokretač i snaga koja je od
Dylana napravila vrhunskog tekstopisca i umjetnika. Umjetnika koji je ove
godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Upravo je svojoj majci Betty
napisao prve stihove. Nobelov komitet je u obrazloženju nagrade naveo da je Dylan
nagrađen za “stvaranje novih poetskih izraza u okviru velike američke pjesničke
tradicije”. Tradicije, u kojim je dobrim dijelom opjevao i Betty. Svoju majku.
„Oh mother tell your children, not to do what I have done...“ e pa Bob, je
učinio mnogo toga. Dobio je predsjedničku medalju slobode, 11 Grammyja, Oscara
i Zlatni globus, kao i posebno priznanje Pulitzera. I eto, zapečatio sve
Nobelom. Na ceremoniji se nije pojavio, a trebale su mu dvije sedmice da se
uopšte javi komitetu. Kako reče, ostao je bez teksta. E da, Nobelu se desio
Dylan. A Dylanu se desila 2016.
Hillary
Clinton
U jeku izborne kampanje, društvenim mrežama se
proširila fotografija, fotošopirana naravno, na kojoj su Hillary i Bill
mladi, nasmijani. Bill komentariše: „Misliš li da će jednog dana neko od
nas dvoje ili možda oboje postati predsjednikom SAD-a?”, a Hillary odgovara:
„Da, to će se desiti onog dana kad Bob Dylan dobije Nobelovu nagradu za
književnost“. Originalnost autora ove fotografije, bila bi vjerovatno još
poznatija da je Hillary zaista dobila izbore (što po demokratskom principu i
jeste jer, kako rekosmo u prvom dijelu osvojila je tri miliona glasova više od
Trumpa, no, Pit i to je Amerika). Ipak, Hillary nije dobila priliku postati
prvom predsjednicom SAD-a. Ženom, majkom na čelu (valjda još uvijek) najmoćnije
zemlje svijeta. Klaun jeste. I Hillary zadesi 2016.
Brangelina
“Postoje momenti kada sam cool, ali oni vole da
se zezaju sa mnom. Vole da me ismijavaju. Misle da sam čudna. A ja sam
samo....mala mama“, govorila je Angelina Jolie u intervjuu za The Guardian.
Bilo je to u neko vrijeme mirne luke, braka sa Bradom i njihovih šestero djece.
„Ponekad želim samo sjediti kod kuće i raditi nešto mirnije, samo BITI u svom
životu. Znate, ne pokušavati riješiti sve stvari odjednom“, govorila je tada
Jolie. Suočimo se sa činjenicom, Angelina je zvijezda o kojoj se govori više
nego o bilo kome drugo. Troje usvojene i troje biološke djece, ožiljci, kancer,
turbulentna i kontroverzna prošlost, UN, brak, a sada i razvod od Brad Pitta.
Nekada najljepši par svijeta dočekao je 2016. Još jednom postao meta medija i
top vijest širom svijeta. Ne vole se, razvode se. Nisu više Brangelina.
Vrištalo je sa svih strana. Vrištalo, a onda i utihnulo.
HRONOLOŠKI NIZ DOGAĐAJA U 2016. GODINI
Među
događajima u svijetu koji su obilježili 2016. godinu su sukobi, političke
krize, izbori, teroristički napadi, nesreće i elementarne nepogode.
Ono
što će ostati upamćeno su teroristički napadi u Briselu, pokušaj državnog udara
u Turskoj, predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), izlazak
Velike Britanije iz Evropske unije (Brexit), ali i humanitarna kriza u Siriji
koja traje već nekoliko godina.
Prošlu
godinu obilježio je pokušaj državnog udara u Turskoj, koji je 15. jula izvela
teroristička organizacija Fetullahci (FETO). Teroristi FETO-a su tokom noći 15.
jula, prije nego je pokušaj puča ugušen, ubili blizu 250 ljudi, a više od
hiljadu ranili.
U
mnogim zemljama održani su predsjednički i parlamentarni izbori, a treba
izdvojiti one u SAD-u, na kojima je pobijedio republikanski kandidat Donald
Trump. Ističu se i izbori u Mijanmaru, na kojima je poslije 50 godina vladavine
vojne uprave, prvi put izabran civil za predsjednika i to Htin Kyaw. Na
izborima na Tajvanu Tsai Ing-wen je postala prva predsjednica te zemlje.
Tokom
proteklih 12 mjeseci preminuo je i veliki broj poznatih osoba, među kojima su
predsjednik Uzbekistana Islam Kerimov, kralj Tajlanda Bhumibol Adulyadej, bivši
predsjednici Izraela Shimon Peres, Grčke Konstantinos Stefanopulos, te Kube
Fidel Castro.
U
2016. godini preminuo je i svjetski poznati bokser Muhammad Ali, ali i
talijanski pisac Umberto Eco.
Slijedi
hronološki niz najvažnijih događaja koji su se dogodili u 2016. godini:
6. januar - Sjeverna Koreja saopštila
da je testirala hidrogensku bombu. Međunarodna zajednica oštro je reagovala na
ovaj čin Pyongyanga.
7. januar - U bombaškom napadu na
policijski centar za obuku u gradu Zlitan, u Libiji poginulo 50 ljudi, 127
ranjeno.
8. januar - U Meksiku uhapšen narkobos
Joaquin Guzman, poznat pod nadimkom ”El Chapo”.
14. januar - Okončana epidemija ebole u
Zapadnoj Africi. Od epidemije je preminulo 11.316 osoba.
10. januar - Poslije borbe sa
karcinomom preminuo je David Bowie. Rođen je kao David Jones, bio je jedan od
najznačajnijih predstavnika glam rocka 1970-ih godina prošlog vijeka. Imao je
izuzetan osjećaj za imidž i to kako ga publika doživljava, te je svoj vanjski
izgled mijenjao kako je mijenjao i muzičke pravce i zvuk svojih pjesama. Neke
od njegovih najpoznatijih pjesama su “Fame”, “Heores”, “Let's Dance”...
16. januar - Međunarodna agencija za
nuklearnu energiju (IAEA) saopštila da je Iran uveo sve mjere potrebne za
početak provođenja nuklearnog sporazuma, nakon čega su SAD i EU ukinule
sankcije Iranu.
29. januar - Počeli pregovori o Siriji
u Ženevi. Specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija (UN) za Siriju Staffan da
Mistura sastao se sa delegacijom režima sirijskog predsjednika Bashara
al-Assada.
10. februar - Iz ruku terorističke
organizacije Boko Haram u provinciji Borno, na sjeveroistoku Nigerije spašena
324 taoca.
12. februar - Poglavar Rimokatoličke
crkve papa Franjo i poglavar Ruske pravoslavne crkve patrijarh Kiril sastali se
na Kubi. Riječ je o istorijskom sastanku dva vjerska lidera od Velikog raskola
u 11. vijeku.
20. februar - Preminuo pisac Umberto
Eco u 84. godini života. Svjetsku slavu stekao je djelom ”Ime ruže”. Ecove
knjige prevedene su na mnoge svjetske jezike i prodane u milionima primjeraka.
26. februar - Šef kosovske diplomacije
Hashim Thaci izabran za predsjednika te zemlje.
29. februar - Dodijeljena
najprestižnija nagrada u svijetu filma, Oscar. Oscara za najbolji film dobio je
film ”The Revenant” (Povratnik), za najboljeg režisera nagradu je dobio
Alejandro Gonzalez Inarritu, najboljeg glumca Leonardo DiCaprio, a glumicu Brie
Larson.
2. mart - Vijeće sigurnosti UN-a
usvojilo je jednoglasno rezoluciju o proširenju postojećih sankcija protiv
Sjeverne Koreje kao odgovor na njen nuklearni test 6. januara. Prijedlog
rezolucije dogovorile su prethodno SAD i Kina.
6. mart - U samoubilačkom napadu u
iračkom gradu Al Hilahu poginule 52, a ranjeno 100 osoba. Odgovornost za napad
je preuzela teroristička organizacija ISIS.
15. mart - Poslije 50 godina vladavine
vojne uprave u Mijanmaru, prvi put izabran civil za predsjednika i to Htin
Kyaw.
18. mart - Evropska unija (EU) i Turska
potpisale sporazum o readmisiji izbjeglica.
19. mart - U padu aviona aviokompanije
FlyDubai na jugu Rusije, poginula 61 osoba.
20. mart - Američki predsjednik Barack
Obama posjetio Kubu. Obama je postao prvi američki predsjednik koji je ovu
zemlju posjetio nakon pauze od 88 godina.
22. mart - U Briselu izvedeni
teroristički napadi na aerodrom Zaventem i metrostanicu Maelbeek. Poginule su
32 osobe, a 270 ih je ranjeno. Odgovornost za napad preuzela je teroristička
organizacija ISIS.
24. mart - Radovan Karadžić osuđen je
na kaznu od 40 godina zatvora za genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenje
zakona i običaja ratovanja.
2. april - U Nagorno Karabahu armenska
vojska otvorila vatru na položaje i naseljena područja Azerbejdžana.
Ministarstvo odbrane Azerbejdžana saopštilo je kako je u sukobima do kojih je
došlo ubijen 31 azerbejdžanski i 240 armenskih vojnika.
3. april - Jedanaest i po miliona
dokumenata procurilo je iz kompanije Mossack Fonseca iz Paname, koja je brojnim
svjetskim državnicima pomagala u pranju novca i izbjegavanju plaćanja poreza.
5. april - U poplavama i klizištima u
Pakistanu stradalo 212 osoba.
17. april - U zemljotresu jačine 7,8
stepeni po Richteru koji je pogodio Ekvador, poginula 661 osoba, a više od šest
hiljada ljudi je povrijeđeno. Gotovo 30.000 ljudi je ostalo bez krova nad
glavom, a šteta je procijenjena na tri milijarde dolara.
21. april - U 57. godini života
preminuo je legendarni muzičar Prince. Karijeru je započeo krajem 1970-tih, a
proslavio se hitovima “Little Red Corvette”, “Let's Go Crazy”, “When Doves Cry”
i “Purple Rain”. Tokom karijere je snimio 39 studijskih, četiri live albuma,
šest kompilacijskih, 17 video albuma, jedan remix album, 104 singla te 136
spotova. Obavio je ukupno 28 turneja od 1979. do 2015. godine. Dobitnik je
sedam Grammy nagrada. Na listi ”Najboljih 100 pjesama svih vremena” koju je
sastavio časopis ”Rolling Stone” našao se na 28. mjestu.
24. april - Na prijevremenim
parlamentarnim izborima Srpska napredna stranka (SNS) predsjednika Aleksandra
Vučića sa više manjih koalicionih partija osvojila je najviše glasova u
Narodnoj skupštini Srbije čime je Vučić dobio mandat za sastav još jedne
srbijanske vlade.
1. maj - Požari zahvatili provinciju Alberta u Kanadi.
Vatrena stihija u potpunosti je uništila oko 2.000 stambenih i poslovnih
objekata, a šteta je procijenjena na devet milijardi dolara.
7. maj - Sadiq Khan izabran za
gradonačelnika Londona. Khan je prvi gradonačelnik Londona koji je Musliman.
15. maj - Na 61. takmičenju za pjesmu Evrovizije
pobijedila Tatarka Jamala, pravog imena Susana Jamaladinova. Ona je pobijedila
s pjesmom pod nazivom “1944.”, posvećenoj masovnoj deportaciji Tatara s Krima
1944. godine koju je naložio tadašnji sovjetski lider Josif Visarionovič
Staljin.
23. maj - Turska bila domaćin prvog
Humanitarnog samita Ujedinjenih nacija (UN). Samit je održan u Istanbulu, a
prisustvovalo je više od 60 šefova država i vlada.
24. maj - Ispražnjen izbjeglički kamp u
Idomeniju na grčko-makedonskoj granici u kojem se nalazilo 9.000 migranata.
4. juni - U 74. godini preminuo poznati
bokser i svjetski šampion u teškoj kategoriji Muhammad Ali.
12. juni - Afganistanac Omar Mateen
(29) u Orlandu, saveznoj američkoj državi Florida, usmrtio 49 ljudi, 53 ranio.
18. juni - Egipatski sud osudio je
bivšeg predsjednika Mohameda Morsija na ukupno 40 godina zatvorske kazne u
slučaju navodne špijunaže za Katar.
21. juni - U Mostaru zvanično iz štampe
izašla obimna dokumentarna knjiga “Mostar - vječni grad” čiji je autor Ensvid
Hadžajlić - MosHer. Knjigu je vrhunski kvalitetno štampala i izdala “IC
štamparija Mostar”.
23. juni - U Ujedinjenom Kraljevstvu
održan referendum o napuštanju Evropske unije. EU je željelo napustiti 52 posto
glasača.
25. juni - U napadu ruskih ratnih
aviona vakumskom bombom na naselje i džamiju u mjestu El-Kuriye, koje pripada
sirijskom gradu Deir ez-Zor, poginulo je 35, a ranjeno 70 ljudi.
7. juli - Iz Mediteranskog mora izvučeno
217 tijela migranta čiji je brod potonuo 18. aprila 2015. godine.
14. juli - U terorističkom napadu u
Nici ubijeno 84 ljudi, a ranjeno oko 200. U Francuskoj je proglašena trodnevna
žalost.
15. juli - Vojna lica odana
terorističkoj organizaciji Fetullahci (FETO) pokušala su izvesti državni udar u
Turskoj. Teroristi FETO-a su tokom noći ubili oko 250 ljudi, a više od hiljadu
ranili.
26. juli - Avion na solarnu energiju
”Solar Impulse 2” sletio u Abu Dhabi
i time okončao put oko svijeta. Riječ je o prvom avionu koji je obišao svijet
koristeći samo solarni pogon.
27. juli - Hillary Clinton, objavila
zvaničnu kandidaturu na predsjedničkim izborima u SAD-u i time postala prva
kandidatkinja za šefa države SAD-a.
9. avgust - Indijka Irom Sharmila
okončala štrajk glađu koji je trajao 16 godina.
24. avgust - U zemljotresu jačine 6,2
stepeni po Richteru koji je pogodio unutrašnjost Italije poginule su 292 osobe.
11. septembar - Hrvatska demokratska
zajednica (HDZ) na izborima u Hrvatskoj osvojila 61 mandat.
21. septembar - U brodolomu na sjeveru
Egipta utopile se 204 osobe. Spašene su 164 osobe koje su se nalazile na brodu.
27 . septembar - Američka
administracija donijela odluku da poslije 55 godina postavi prvog ambasaora na
Kubi, zemlji s kojom je diplomatske odnose prekinula 1961. godine. Izabran je
Jeffrey DeLaurentis.
28. septembar - U 93. godini preminuo
bivši izraelski predsjednik Shimon Peres.
2. oktobar - Na referendumu u Kolumbiji
odbijen istorijski mirovni sporazum koji je predviđao okončanje sukoba koji u
zemlji traju više od pola vijeka.
3. oktobar - Nobelovu nagradu za
medicinu dobio japanski naučnik Yoshinori Ohsumi.
4. oktobar - Nobelovu nagradu za fiziku
dobili naučnici David J. Thouless, F. Duncan M. Haldane i J. Michael
Kosterlitz.
- Uragan Matthew koji je pogodio Haiti, Jamajku,
Kubu, Dominikansku Republiku i SAD odnio oko 900 života.
5. oktobar - U 89. godini preminuo prvi
predsjednik Slovačke Michal Kovač.
16. oktobar - Na parlamentarnim
izborima u Crnoj Gori pobijedila Demokratska partija socijalista Crne Gore
(DPS).
17. oktobar - U Iraku pokrenuta akcija
oslobađanja Mosula od terorističke organizacije ISIS.
8. novembar - Na predsjedničkim
izborima održanim u SAD-u pobjedio republikanski kandidat Donald Trump.
22. novembar - Azra Bašić, osumnjičena
da je počinila ratni zločin tokom rata u Bosni i Hercegovini, iz SAD-a izručena
Bosni i Hercegovini.
26. novembar - U 90. godini preminuo
bivši predsjednik Kube Fidel Castro.
29. novembar - U avionskoj nesreći do
koje je došlo u Kolumbiji poginule 72 osobe, među kojima se nalazila i postava
brazilskog fudbalskog tima Chapecoense.
10. decembar - U terorističkom napadu u
Istanbulu u blizini stadiona fudbalskog kluba Bešiktaš ubijene 44 osobe.
11. decembar - U nesreći do koje je
došlo u Nigeriji, nakon što se urušio krov crkve, poginulo više od 200 ljudi.
15. decembar - U Siriji postignut
dogovor o prekidu vatre u istočnom dijelu Alepa. Od 15. novembra do tada su
režimske snage sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada i njihove pristalice u
istočnom dijelu Alepa usmrtile 1.138 civila.
16. decembar - U napadu na evakuacijski
konvoj koji je krenuo iz istočnog dijela Alepa ubijeno 14 ljudi.
18. decembar - Preminula je glumica Zsa
Zsa Gabor. Porijeklom je iz Mađarske, a ostavila je svoj pečat u Hollywoodu.
Glumila je u više od 30 filmova, a među najpopularnijima su “Moulin Rouge” i
”Queen of Outer Space”.
19. decembar - U terorističkom napadu u
Ankari ubijen ruski ambasador u Turskoj Andrey Karlov.
-
U terorističkom napadu na Božičnom sajmu u Berlinu ubijeno 12, a ranjeno oko 50
ljudi.
25. decembar - Ruski putnički avion
koji je pripadao Ministarstvu odbrane Rusije, srušio se u Crno more nekoliko
minuta poslije polijetanja iz Sočija. U ovoj nesreći je poginulo 92 ljudi.
- Preminuo je George Michael, rođen 1963.
godine. Rođen u Londonu kao Georgios Kyriacos Panayiotou Michael, pjevač grčkog
porijekla, najveću popularnost doživljava ‘80-tih godina hitom “Wake me up
before you Go-Go”. U tridesetogodišnjoj karijeri osvojio je brojne muzičke
nagrade - tri Brit Awardsa, četiri MTV Video Music Awardsa, tri American
Musical Awards i dva Grammyja. Jedan od njegovih najvećih hitova nosi naziv “Last
Christmas” (Posljednji Božić).
27. decembar - Slavna glumica Carrie
Fisher, najpoznatija po ulozi princeze Leije u Star Warsu, preminula je u 60.
godini života.
28. decembar - Majka Carrie Fisher,
proslavljena 84-godišnja glumica, Debbie Reynolds preminula je dan poslije
kćerkine smrti.
Kako
pišu strani mediji, pozlilo joj je dok je sa sinom Toddom Fisherom u njegovoj
kući na Beverly Hillsu dogovarala detalje Carrie-na sprovoda. Hitna pomoć
pozvana je oko 13 sati, a nekoliko sati kasnije je objavljeno da je preminula.
“Željela
je biti s Carrie. Tako mi nedostaje, želim biti s Carrie, rekla mi je”,
ispričao je Todd za ABC News. To su bile i njene zadnje riječi.
Debbie
se proslavila pedesetih godina prošlog vijeka ulogama u “Singin’ In The Rain”,
“Three Little Words”, “It Started with a Kiss”, a posljednjih godina glumila je
u brojnim TV serijama.
Prošle
je godine osvojila počasnog Oscara, nagradu Jean Hersholt za svoj humanitarni
rad, ali je bila previše bolesna da dođe na dodjelu. Za Oscara je bila
nominovana 1965. godine za ulogu u filmu “The Unsinkable Molly Brown”, ali ga
je osvojila Julie Andrews za ulogu u “Mary Poppins”.
Na
vrhuncu karijere Debbie je doživjela brojne teške trenutke. Carrie-in otac
Eddie Fisher ostavio je Debbie zbog Elizabeth Taylor, dok joj je drugi muž uzeo
milione.
SPORTSKI DOGAĐAJI KOJI SU OBILJEŽILI 2016.
GODINU
Prošla
godina donijela je mnoštvo veoma zanimljivih sportskih događaja, pa su svi
zaljubljenici u sport mogli da uživaju. Svjedočili smo raznim rekordima,
iznenađenjima, dominacijama, pa je vrijeme i da se prisjetimo kako je sve
izgledalo u hronološkom nizu.
Evropsko prvenstvo u vaterpolu
Evropsko
prvenstvo u vaterpolu održano je po 32. put, a domaćin je od 10. do 23. januara
bio glavni grad Srbije Beograd. Učešće je uzelo 16 reprezentacija, a sve
utakmice igrane su u beogradskoj Kombank Areni. Završnicu turnira gledalo je
preko 18.000 gledaoca čime je postavljen novi rekord u vaterpolu. Jedini
debitant bila je Malta,
a titulom najboljih po treći put zaredom okitila se reprezentacija Srbije.
Evropsko prvenstvo u rukometu
Evropsko
prvenstvo u rukometu ove godine održano je u Poljskoj od 15. do 31. januara.
Učešće je uzelo 16 zemalja, računajući i pet zemalja iz regiona (Slovenija,
Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Makedonija). Ukupno je odigrano 48 mečeva, a
najbolji strijelac turnira bio je Španac Valero Rivera Folch koji je postigao
48 golova. Za najboljeg igrača proglašen je također Španac Raul Entreirros.
Titulom se, po drugi put u istoriji, okitila reprezentacija Njemačke koja je u
finalu slavila protiv Španije sa 24:17. Treća je na kraju završila Hrvatska, a
četvrta Norveška.
Evropsko prvenstvo u futsalu (malom
fudbalu)
Srbija,
tačnije Beograd, organizovali su i Evropsko
prvenstvo u futsalu (malom fudbalu) početkom ove godine. Učešće je uzelo 12
država, a prvenstvo se igralo od 2. do 13. februara. Titulom najbolje
reprezentacije okitila se Španija koja je u finalu bila bolja od Rusije 7:3.
Gledaoci su mogli uživati u sjajnim potezima portugalskog majstora Ricardinha,
ali njegova reprezentacija poražena je u četvrtfinalu od Španije.
Super Bowl
Super
Bowl je tako veliko takmičenje da ga na kraju svake godine vrijedi spomenuti
među najveće sportske događaje. Santa
Clara je 7. februara ugostila jubilarni 50-ti Super
Bowl u kojem su igrali Denver Broncosi i Carolina Panthersi. Broncosi su na
kraju slavili 24:10 pred 71.000 gledaoca. Za MVP-a izabran je linebacker
pobjedničke ekipe Von Miller. Nacionalnu himnu pred početak meča pjevala je Lady
Gaga.
Roland Garros
Srbijanski
teniser Novak Đoković zauvijek će pamtiti Roland Garros 2016. godine, jer je
upravo poslije ovog turnira ušao među teniske besmrtnike. Novak je dugo čekao
titulu na Roland Garrosu kako bi konačno kompletirao sve titule sa Grand Slam
turnira i dočekao je. U finalu se sastao sa Andyjem Murrayjem kojeg je savladao
sa 3:1, po setovima 3:6, 6:1, 6:2 i 6:4.Turnir je održan od 22. maja do 5. juna
u Parizu.
Finale evropske Lige šampiona u fudbalu
Baš
kao i Super Bowl i finale evropske Lige šampiona u fudbalu je događaj koji
vrijedi spomenuti na kraju svake godine. Liga šampiona nikada nije iznevjerila
njene vjerne obožavatelje, a tako je bilo i ove godine. U velikom finalu igrali
su Real Madrid i Atletico Madrid.
Real je pred finale izbacio Manchester
City, dok je Atletico bio
bolji od Bayerna. Finale je odigrano u Milanu pred 71.000 gledaoca 28. maja.
Real je poveo golom Ramosa u 15. minuti, a Atletico je izjednačio u 79. minuti
preko Carrasca. U dodatnih 30 minuta nije bilo golova pa se pristupilo
izvođenju penala. Jedini promašeni penal izveo je Juanfran i Real je slavio sa
5:3, a pobjednički gol postigao je Ronaldo.
Copa America u fudbalu
Copa
America Centenario u fudbalu održana je od 2. do 26. juna u Sjedinjenim Američkim
Državama. Učestvovalo je ukupno 16 reprezentacija, a titulu je na kraju
odnijela po drugi put zaredom reprezentacija Čilea. Čileanci su se u velikom
finalu sastali protiv Argentine, a poslije regularnog toka i produžetaka golova
nije bilo. Pristupilo se izvođenju penala, a tamo su se bolje snašli Čileanci
koji su slavili sa 4:2. Zanimljivo, jedan od dva penala za Argentinu promašio
je Leo Messi koji je poslije meča rekao da više neće igrati za reprezentaciju i
to je sigurno bio detalj koji je obilježio ovogodišnje takmičenje Copa America. Ipak,
Messi se nakon nekoliko mjeseci predomislio pa je ponovo obukao dres Argentine.
Najefikasniji fudbaler turnira bio je Eduardo Vargas iz Čilea sa šest golova,
dok je Messi postigao gol manje. Za najboljeg fudbalera proglašen je Čileanac
Alexis Sanchez.
Evropsko prvenstvo u fudbalu
Po prvi put su na Evropskom prvenstvu u fudbalu
učestvovale 24 reprezentacije i to definitivno nije donijelo poboljšanje, barem
kada je u pitanju ljepota fudbala. Većina utakmica donijela je dosadan fudbal,
a na kraju su se u svemu najbolje snašli hrabri Portugalci koji su u velikom
finalu slavili protiv domaćina Francuske sa 1:0 poslije produžetaka. Proširenje
Eura donijelo je i pet debitanata (Albanija, Island,
Sjeverna Irska, Slovačka i Vels), a od njih se najbolje snašao Vels koji je
igrao u polufinalu. Najbolji strijelac i fudbaler turnira bio je Antoine
Griezmann koji je postigao šest golova na takmičenju. U prosjeku je postignuto
2,12 golova po meču, što svakako nije zadovoljilo ljubitelje fudbala. Finalni
meč obilježila je povreda Cristiana Ronalda koji je teren napustio tokom prvog
poluvremena, ali Portugalci su na kraju ipak uspjeli slaviti i to golom Edera u
drugom produžetku. Prvenstvo se održalo u Francuskoj od 10. juna do 10. jula.
Olimpijske igre
Centralni
događaj cijele godine bile su Olimpijske igre u Riju. Učešće je uzelo čak
11.544 sportista iz 205 zemalja širom svijeta računajući i 11 takmičara iz
Bosne i Hercegovine. Ceremonija otvaranja održana je 5. avgusta, a ceremonija
zatvaranja 21. avgusta. Uvjerljivo najviše medalja osvojile su Sjedinjene
Američke Države (121) od čega 46 zlatnih. Iza njih (po broju zlatnih medalja)
je Velika Britanija koja ih je skupila 27, dok je Kina imala jednu manje.
Slijede Rusija (19) i Njemačka (17). Nijedan takmičar iz BiH nije uspio ući u
finale svojih disciplina, a najbolji rezultat zabilježio je Amel Tuka koji je
zaustavljen u polufinalu trke na 800 metara.
Paraolimpijske igre
Obzirom
da su događaji poredani po kalendaru, stigli smo i do posljednjeg važnog
sportskog događaja u 2016. godini, a to su Paraolimpijske igre u Riju. Učešće
je uzelo 4.342 takmičara iz 159 zemalja računajući i bosanskohercegovačku
reprezentaciju u sjedećoj odbojci koja je osvojila srebrnu medalju nakon što su
u velikom finalu poraženi od Irana sa 3:1 u setovima. Najviše medalja osvojila
je Kina, čak 239, od čega 107 zlatnih. Iza njih je Velika Britanija sa 147
medalja, odnosno 64 zlatne. Takmičenje je održano od 7. do 18. septembra.
Nema komentara:
Objavi komentar