Pismo Abrahama Lincolna učitelju svoga sina

            *NAPOMENA: Pismo koje slijedi objavio je Damir Pediša 15. septembra 2014. godine na svom privatnom Facebook profilu. Koristim ovu priliku da mu se ponovo posebno zahvalim što je velikodušno odobrio da ovo pismo prenesem na ovaj blog!

Ensvid Hadžajlić - MosHer

            Nekadašnji američki predsjednik Abraham Lincoln povodom prvog dana u školi uputio je pismo učitelju svog sina. Ovo pismo je davno napisano, ali može biti dobra poruka i za sve današnje učitelje i učiteljice.

            “Danas moj mali sin kreće u školu i sve će mu tamo neko vrijeme biti strano i novo i zato bih molio da budete nježni prema njemu. On kreće u pustolovinu koja ga može odvesti preko kontinenata u avanturu koju će vjerovatno pratiti ratovi, tragedija i patnja. Takav će život zahtijevati vjeru, ljubav i hrabrost. Stoga, dragi učitelju, molim vas uhvatite ga za ruku i naučite ga onome što mora znati. Naučite ga, ali blago, ako možete.

            Naučite ga da na svakog neprijatelja dolazi i jedan prijatelj. Moraće naučiti da svi ljudi nisu pravedni, ni iskreni. Ali naučite ga takođe da na svakog podlaca dolazi jedan heroj, na svakog pokvarenog političara jedan predani vođa.

            Naučite ga da deset zarađenih centi vrijedi mnogo više nego jedan nađeni dolar, da je u školi mnogo časnije griješiti nego varati. Naučite ga kako dostojanstveno gubiti i kako uživati u pobjedi kada dobija. Naučite ga da bude obazriv sa obazrivima, a nepopustiv sa grubima. Naučite ga odmah da je najlakše nadvladati nasilnike. Odvratite ga od zavisti ako možete i naučite ga tajni spokojnog osmijeha. Naučite ga, ako možete, kako se nasmijati kada si tužan; naučite ga da suze nisu sramota; naučite ga da slava može biti i u porazu, a očaj u uspjehu. Naučite ga da se ne obazire na cinike.

            Naučite ga ako možete čudesnosti knjiga, ali dajte mu takođe vremena da duboko razmišlja o vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeća na zelenom brežuljku. Naučite ga da vjeruje u vlastite ideje, čak i ako mu svi kažu da su one pogrešne. Pokušajte mom sinu dati snagu da ne slijedi gomilu kada svi to čine. Naučite ga da svakog sluša, ali naučite ga takođe da probere sve što čuje i zadrži samo ono dobro što prođe kroz sito istine.

            Naučite ga da proda svoje talente i mozak najboljim ponuđačima, ali da nikada ne izvjesi cijenu na svoje srce i dušu. Neka ima hrabrosti biti nestrpljiv, neka ima strpljena biti hrabar. Naučite ga da uvijek ima uzvišenu vjeru u sebe, jer tada će uvijek imati uzvišenu vjeru u čovječanstvo i Boga. Ovo je veliki zahtjev, ali vidite šta možete učiniti. On je tako drag mali dječak i on je moj sin.”

            *SPECIJALNA NAPOMENA:  Tekst koji ste upravo pročitali prenesen je sa mog starog bloga By MosHer (bymosher.blogger.ba) na kojem sam ga objavio 18. septembra 2014. godine!

            Ensvid Hadžajlić - MosHer