Islamska obrtnička zajednica Mostar

            Stotine hiljada turista koji godišnje posjete najveći grad Hercegovine - Mostar, od kojih brojni svrate do Koski Mehmed-pašine džamije smještene stotinjak metara sjeverno od Starog mosta, na lijevoj obali Neretve, a što svjedoči podatak o prošlogodišnjih više od 100.000 obilazaka, bude neugodno iznenađeno kada na tom vjerskom objektu zateknu natpis koji ih upozorava da unutrašnjost mogu vidjeti samo uz kupljeni tiket.

            Na vratima džamije jasno je naznačena obavezna kupovina karte po cijeni od četiri konvertibilne marke (KM). Cijene su naznačene i u eurima (dva), odnosno kunama (16), koji nisu zakonsko sredstvo plaćanja u Bosni i Hercegovini, jer se finansijske transakcije mogu obavljati jedino u konvertibilnim markama.

            Tiketi se prodaju u dvorištu, na ulazu u džamiju. Međutim kupljena karta ne garantira da ćete za četiri KM, dva eura ili 16 kuna u cijelosti moći obići taj vjerski objekat, odnosno njegovu unutrašnjost.

            Da biste se popeli na munaru, koja se ne koristi u vjerske nego u turističke svrhe, to će vas koštati pet eura, odnosno deset konvertibilnih maraka. Bez karte nije moguće ni fotografirati se na terasi sa koje se pruža pogled na Stari most u Mostaru, dakle uraditi fotografiju kao suvenir - uspomenu na boravak u kompleksu Koski Mehmed-pašine džamije.

            Pojava “vjerske trgovine” svojstvena je samo ovom dijelu Bosne i Hercegovine s obzirom na to da se u ostatku države posjete vjerskim objektima ne naplaćuju, odnosno to se čini samo na bazi dobrovoljnih priloga koje posjetioci - vjernici ostavljaju na propisana mjesta na ulazima u džamije, crkve... Najočitiji primjer je upravo Mostar gdje se primjerice ne naplaćuju ulazi u mostarsku katedralu, niti ostale džamije. Ramiz Jelovac, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Mostar, u razgovoru s novinarom Anadolu Agency (AA) je rekao kako se posjete dvjema džamijama u Mostaru naplaćuju već više decenija.

            Ono što je takođe, svojstveno za prostor Mostara, odnosno Hercegovine, navodi Anadolija jeste i činjenica da se vjerski objekti, posebno džamije, koriste kao stanice za postavljanje odašiljača telekom operatera. Takvi “objekti” postavljeni su na džamiji Tabačica, Vakufskom dvoru, a sprema se i instaliranje novih.
            “Imamo odašiljače na par objekata, jedan od njih je i Tabačica. To je džamija koja se ne koristi u Starom gradu. Služi jedino za vjenčavanja. Taj problem u vezi s Islamskom zajednicom od onih koji tobože brinu jeste smještanje tog odašiljača. To je prihod od nekih 15.000 KM godišnje. Po svim regulama, pošto je ta džamija kulturno-historijski spomenik Zavoda za zaštitu kulturno-historijskih spomenika, mjerenja su pokazala da nema utjecaja na okoliš. Postoji onaj i na Vakufskom dvoru, a ovih dana će biti postavljen na Studentskom hotelu. Ukupni prihod Medžlisa će biti oko 50.000 KM samo za postavljanje tri antene na ove objekte”, objasnio je Ramiz Jelovac, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Mostar.

            Sve ovo je počelo da izaziva ogorčenje među sve većim brojem Mostaraca, običnih i poštenih ljudi, vjernika, patriota. Poznati veliki mostarski humanitarac, Nermin Mehić, koji sva svoja zapažanja i dobrog i lošeg u društvu iskazuje javno kroz svoje stihove i pjesme, napisao je novu pjesmu u kojoj je objasnio svoju gorčinu i nevjericu prema duhovnim vođama Islamske zajednice Mostar. Pjesmu je nazvao “Odašiljač” i prenosim je u cjelini:

           

                        ODAŠILJAČ

            Na munari odašiljač ćuri ,
            cjeli Mostar sad o tome bruji.
            Iz Eroneta zraka neka čudna,
            narod kuka ozraći nas svuda.
            Neka bruji iz Medžlisa vele,
            šta nas briga nek se negdje sele.
            Lova treba da se u đep stavi,
            odašiljač kešovinu pravi.
            Šta je raji šta se samo žale,
            ahiretom bolje da se bave.
            Munara je u amanet nama,
            nije kriva ostala je prava.
            Mnogo para uzima se na njoj,
            ne udi joj odašiljač staroj.
            Može ona da primi još više,
            lova nama iz Eroneta stiže.
            Pa zar ovaj biznis nekom smeta,
            slikaju je tokom cijelog ljeta.
            Strancima je ona sada čudna,
            neće naći ovaj biznis svuda.
            Nego ljudi recite nam hvala,
            ne radimo ni mi za badava.
            Ko god bude na nas zbog tog ljut,
            neće biti u djelidbi drug.

            Poznati mostarski muzičar i veliki patriota, Derviš Nazečić - Deri, ne krije svoje ogorčenje i razočarenje: “Tih 50.000 KM, Ramize Jelovac neće otići u javnu kuhinju, nego u vaše džepove!!! Ako ne znate kako staviti u funkciju Allahove kuće, pitajte, nije sramota, a ne činite FESAD po Mostaru!!!!!... Takođe, pozivam sve vjernike i one koji poštuju vjeru da svi zajedno stanemo u odbranu svetih Božijih kuća!!!” - otvoreno poručuje Deri.

            U zadnje vrijeme, kada se referira na Islamsku zajednicu Mostar, među Mostarcima se sve češće koristi naziv, koji nosi i ovaj tekst, “Islamska obrtnička zajednica Mostar”. A, taj naziv upotrebljavaju oni Mostarci koji su svjedoci, već više od 22 godine, neviđene pljačke i neopisivog bogaćenja pojedinaca na bosanskohercegovačkim prostorima, ikada u istoriji - od ratnog profiterstva ranih devedesetih godina prošlog vijeka, preko združene pljačke odabranih političkih vođa, pa sada, eto, i do zelenaša u vjerskim i duhovnim odorama.

            Pitanje je samo koliko još i do kada obični smrtnici ovog napaćenog grada mogu trpiti. Možda dolazi krajnje vrijeme da se svi pljačkaši ovog ponosnog, prkosnog i najljepšeg grada trebaju zapitati, ako se već ne boje Božje kazne za ove 22 godine (što je očito ovim primjerima da im više ništa nije sveto, pa čak ni Božije kuće), da li bi se trebali početi pribojavati NARODNE KAZNE?! Narodna kazna u dosta slučajeva zna biti i mnogo surovija od Božije, zar ne?!

Ensvid Hadžajlić - MosHer

            *SPECIJALNA NAPOMENA:  Tekst koji ste upravo pročitali prenesen je sa mog starog bloga By MosHer (bymosher.blogger.ba) na kojem sam ga objavio 22. decembra 2014. godine!

            Ensvid Hadžajlić - MosHer