Irina Lovrić: Antologijska presuda! Prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou

            *NAPOMENA: Tekst koji slijedi je, u stvari, sastavljen od dva tekst. Prvi koji je pod originalnim naslovom “Bosna: Irina Lovrić dobila spor s državom!” je napisao Mišo Radić, za HeraZnanje (na heraznanje.com), dok je drugi tekst, zapravo, intervju sa Irinom Lovrić, koji je vodila Elvedina Džakmić (foto: Berjamin Nizić) za Azra magazin, a objavljen je pod naslovom “Irina Lovrić: Antologijska presuda! Prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou” u internet izdanju Azra magazina (na azramag.ba) od 6. novembra 2014. godine.

            Još mi samo preostaje da poručim Irini, jedno veliko BRAVO i SVAKA ČAST za hrabrost, upornost, istrajnost, za borbu za osnovna ljudska prava! ZA POBJEDU U BORBI PROTIV MOĆNIKA! Ponosan sam da se poznajemo, makar to bilo poznanstvo samo preko Facebook-a. Moja podrška i poštovanje zauvjek!

Ensvid Hadžajlić - MosHer

            Zaposlenica ‘Fonda za povratak Bosne i Hercegovine’ Irina Lovrić godinama je gledala kako se sredstva namijenjena izbjeglicama i povratnicima, skupljana donacijama i prilozima dijaspore troše nenamjenski, raspršuju kao pljeva na vjetru. I nije to vidjela samo ona, vidjeli su mnogi oko nje ali se nitko nije usudio otvoreno progovoriti. A i kako bi kada su na čelo Fonda postavljeni stranački kadrovi bliski vladajućima i pravosudnim organima.
            Iako načeta zdravstvenim i obiteljskim problemima odlučila je ukazati na kriminal. Imala je uvid u priljev sredstava i njihovu distribuciju, rijeke novca tekle su u svim pravcima, najmanje prema onima kojima su namijenjene. Lopovi su punili džepove a povratnicima davali obećanja.

            Irini Lovrić bilo je nemoguće gledati otvorenu pljačku onih koji su jedva krpali kraj s krajem.  Prikupila je relevantnu dokumentaciju i odlučila 2007. godine sve prijaviti nadležnim instancama i pravosudnim organima.

            I tu počinju njeni problemi. Najprije je dobivala ‘prijateljske’ savjete da se ne “bode s rogatima”, da radi svoj posao i zatvori oči pred onim što je bilo očito. Samo, svi ti dobronamjerni i dobro uplašeni, nisu računali s jednim ali … U Irini je kucalo neustrašivo srce, nesalomljiva odlučnost i senzibilnost prema onima u ime kojih je Fond osnovan i za koje je trebao raditi. Nisu pomogli ni mobing kojemu je bila izložena, prijetnje koje su joj upućivane, uzimanje dokumentacije koja joj je dolazila na stol.

            Bez odvjetnika za kojega nije imala sredstva, svojim znanjem, lucidnošću i prikupljenom dokumentacijom a prije svega, na tim prostorima nezapamćenom upornošću, upustila se u otvorenu borbu s moćnom birokratskom mašinerijom i pobijedila. David je nadvladao Golijata, do tada nedodirljivi prvi put su osjetili gorčinu poraza i strah pred onim što bi iz svega moglo proizaći.

            Irina je najprije dobila status ” Zaštićenog prijavitelja korupcije” a nakon iscrpljujućeg, maratonskog sudskog postupka i prvostupanjsku presudu kojom joj se dodjeljuje odšteta u visini 30000 KM zbog mobinga kojemu je sve te godine bila izložena.

            Ma kakav epilog ova priča dobila, Irina Lovrić je moralni pobjednik, zvijezda koja je osvijetlila Bosanskohercegovačku tamu i dokazala da za hrabre i odlučne nema prepreka. Postala je simbol koji može poslužiti kao zvijezda vodilja ljudima bačenim na koljena.

HeraZnanje

            Pred vama je prva žena, zaštićeni prijavitelj korupcije koja je nakon višegodišnje borbe na Sudu BiH dobila presudu za mobing koji je nad njom vršio direktor Fonda za povratak, Mlađen Božović

            - Ljudi, antologijska pobjeda!!! Dobila sam presudu Suda BiH, doduše prvostepenu. Fond za povratak BiH i Mlađen Božović dužni su mi isplatiti 30.000 KM na ime počinjene štete zbog mobinga i diskriminacije. Osim što sam postala, početkom ove godine, prva žena zaštićeni prijavitelj korupcije u BiH, sada sam i prvi slučaj presuđenog mobinga i diskriminacije na državnom nivou, protiv jednog visokopozicioniranog funcionera, člana jedne od najvećih stranaka na vlasti, te države Bosne i Hercegovine. Sama sam pisala tužbe i sve podneske sudu. Nemam završen pravni fakultet, zbog dugogodišnjeg liječenja koje sam radila uporedo sa svim ovim, ali sam DOBILA DRŽAVU NA SUDU. Ponosna! – napisala je prije nekoliko dana na svom Facebook profilu Sarajka Irina Lovrić.

            Jedinstvena je ovo žena i jedinstvena priča na ovim prostorima. Irina se „usudila” prijaviti svog direktora Mlađena Božovića (direktora Fonda za povratak, op.a.) za ono o čemu mnogo šute – korupciju. I šta je za to dobila? Mobing. Uzvratila je hrabro, tužbom. Uslijedila je njena dugogodišnja borbu za pravdu i istinu na sudu. Nije bila nimalo laka ni fer. Jedna žena, i to narušenog zdravlja, sama protiv korumpiranog sistema. I dobila je. Krajem oktobra Sud BiH donio je prvostepenu presudu u njenu korist. Irina se nada da će i pravosnažna presuda glasiti isto. Dokazala je da pravda postoji, ali i da se za nju moramo boriti. Zbog borbe za pravdu smo se divili Ivanki Orleanskoj, Erin Brokovich, Malali… Ne zaboravimo Irinu. Ona je naša heroina. Pronašli smo je, kako simbolično, u sarajevskoj ulici Trg heroja. Zbog presude je ne hvata euforija, ali od podrške znanih i neznanih prijatelja na Facebooku – da.

            Vjerujete li da će i pravosnažna presuda biti ista? Kad nju očekujete?

            -Presudu zakonski treba da donesu u roku ne dužem od tri mjeseca. Vidjet ćemo zajedno šta će biti. Ovo je veliko iskušenje i za Sud BiH. Sada svi gledaju u tu pravosudnu instituciju s vjerom i nadom da ih neće iznevjeriti, jer slučaj Irine Lovrić postao je slučaj svakog građanina ove napaćene zemlje. Ovom prvostepenom pobjedom vraćena mu je nada u bolje sutra.

            Kako ste se osjećali u trenutku kada ste čuli prvostepenu presudu, je li tu bio i Vaš direktor, kakve su bile njegove reakcije?

            - Dan-dva prije toga saznala sam od prijatelja da Mlađen Božović, direktor Fonda za povratak BiH, kojega sam i tužila za mobing i diskriminaciju, ali i prijavila za korupciju i kriminal, hoda unaokolo sa svojim stranačkim kolegom Dragomirom Kovačem, sekretarom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, pričajući da sam ja neka neuračunljiva osoba, napola luda, da sam sve sudske postupke izgubila, a da su protiv njih obustavljeni istražni postupci u Tužilaštvu BiH. Eto vidite da to nije baš kako ovi visokorangorani državni službenici BiH pričaju. Nakon toga, u subotu, 25.10.2014. godine, nazvao me je advokat Udruženja „Vaša prava”, koji su me zastupali od konca 2011. godine. Tada mi je saopštio lijepu vijest i rekao da se sada malo radujem, jer će ovu presudu Sud BiH sigurno preinačiti, jer je bio svjestan šta mi se sve dešavalo u toku postupka, te činjenice da je ovaj sud svaku moju tužbu prvo odbio pa je onda ponovo vraćao u postupak. Kako je reagirao Božović, mogu samo da zamislim, jer sam na bolovanju i liječenje traje. Nadam se da su u istom rapoloženju i u istom sastavu „slavili” pijući svoje kafice i jeli kolačiće, kako to redovno rade kada sam na poslu, što im od srca želim.

            Irina, nadam se da me nećete pogrešno razumjeti, ali je li sve ovo vrijedjelo zdravlja i truda?

            - Ogromna je cijena koju sam platila. Ne može meni nikakav novac vratiti zdravlje, još manje moju mamu, koja je umrla početkom 2013. u 63. godini,  plačući posljednjih pet godina svoga života zbog onoga što radim i šta sam preživljavala u toj svojoj, sada već, misiji. Ipak, ovo je velika pobjeda jednog malog poštenog čovjeka, jednog neustrašivog principa i jedne jake žene, koja i mene ponekad plaši. Mnogo ljudi sada u meni vidi svog heroja i nekoga ko im može služiti kao primjer i oslonac, jer ova presuda je presedan kako rekoh i na nju se sada mnogi mogu pozivati, ali i računati na moju podršku i moje bogato iskustvo. Mnogo toga je ovom presudom pokrenuto, naročito iz razloga što je ovaj slučaj s ogromnom političkom pozadinom. Ovo baca novo svjetlo, ne samo na Sud BiH, već na sve pravosudne istitucije. Bilo je mučno i teško izdržati ovaj postupak do kraja, mnogo se i sudija promijenilo i spojena su u jedan dva ogromna predmeta s velikim brojem dokaza. Ipak, izdržala sam, a presudu je, također, donijela žena, žena na koju je, sigurna sam u to, sve ovo vrijeme vršen ogroman pritisak. To što je i ona žena utoliko sam ja ponosnija na ovu presudu i pobjedu, pa bila ona i samo prvostepena. Znam šta će Božović na ovo reći, bit će to: „Vidimo se na drugom stepenu, jer tamo imam rođu„. Prošli put je bio u pravu, nadam se da će ovog puta pobjedu odnijeti pravda, zakon i „mala ja”.

            Šta je sve stalo u ovih pet godina otkako ste podnijeli tužbu protiv direktora za mobing? Kakve bitke ste vodili i s kim?

            - Teško je u ovo malo redova opisati sedam godina patnje, krvi, suza, nespavanja, poniženja, uvreda, prijetnji, klevete, oduzimanja svih osnovnih ljudskih prava, progonjenja, praćenja, prisluškivanja itd. Da, bilo je punih sedam godina, ne pet. Naime, tužbu zbog mobinga i diskriminacije podnijela sam 2009. godine, jer je tada tek bio donesen Zakon o zabrani diskriminacije. Ja sam mobing trpjela od 2007. godine, kada sam odbila učestvovati u nezakonitim radnjama i potpisivati sumnjive i fiktivne račune i isplate. Tada me je rukovodilac institucije napao na radnom mjestu, na kojem je uredio da se tog radnog dana samo ja pojavim na radnom mjestu. Svim ostalim je dao slobodan dan. Sjećam se toga kao da je bilo jučer, bio je to 30. april 2007. godine, ponedjeljak, dan uoči prvomajskih praznika. Nakon napada sam prokrvarila i završila na ozbiljnoj operaciji i od tada nastaje moja prava patnja i borba koju nisam ni u filmovima gledala, borba za život i stabilizaciju zdravstvenog stanja, jer sam preživjela i dvije teške, gotovo smrtonosne sepse, borba protiv korupcije i kriminala pripadnika više partija na vlasti, te borbu s rukovodiocem i njegovim pomagačima, koji su svakog dana provodili sve jači mobing nada mnom. Mnogi su od mene okretali glavu, a kolege u drugim institucijama su je i spuštali kada su pored mene prolazili. Svi su znali kroz šta prolazim, svi su znali da sam u pravu i da se radi o neviđenom kriminalu. Svi su znali i svi su šutjeli. Krili su i mirno posmatrali šta njima pred očima rade ljudi sa sumnjivom i kriminalnom prošlošću, koji su godinama upravljali novcem namijenjenim izbjeglicama i povratnicima. Neka im to sada služi na čast. Ja ću i dalje pored njih prolaziti visoko uzdignute glave i ostavljati za sobom mirišljav trag.

            Intervju u cijelosti možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” (broj 923)

            *SPECIJALNA NAPOMENA:  Tekst koji ste upravo pročitali prenesen je sa mog starog bloga By MosHer (bymosher.blogger.ba) na kojem sam ga objavio 07. novembra 2014. godine!

            Ensvid Hadžajlić - MosHer