Mobing

            *NAPOMENA: Izvor informacija za tekst koji slijedi je korišten sa 24sata.hr

Ensvid Hadžajlić - MosHer

            Svaki četvrti radnik za radnog vijeka doživi neki oblik zlostavljanja, ističe predsjednica udruženja Mobbing Jadranka Apostolovski.

            Zlostavljaju se drugačiji, niže obrazovani, ljudi kojima je karijera u usponu, ali i “zviždači” koji upozoravaju na probleme ili nepravilnosti. Brojke pokazuju kako je najviše zlostavljanih od 36 do 50 godina starosti, a najmanje od 20 do 35 godina starosti. Na prijavu “ružnog” ponašanja odlučuje se 66 posto žena i 34 posto muškaraca.

            Mobing se definiše kao psihičko zlostavljanje u radnoj sredini (iako može biti i fizičko i seksualno) kojeg često nismo ni svjesni, a zlostavljati mogu i nadređeni i kolege.

            Često i ne znamo da smo izloženi mobingu, bilo da nas zlostavlja nadređeni ili kolega. Najčešće se prvo javlja osjećaj srama, osjećaj da s nama nešto nije u redu, poslije toga upadamo u teško emocionalno stanje, sve teže odlazimo na posao, na radnom mjestu smo sve manje efikasni. Zatim se javljaju i zdravstvene smetnje: kardiovaskularni problemi, oslabljeni imunitet, anksioznost...

            - Prvo se javlja posramljenost i osjećaj kako s nama nešto nije u redu, pa se upada u teško emocionalno stanje te s grčem u želucu počnemo ići na posao, a tamo postajemo sve neefikasniji - objašnjava Jadranka Apostolovski.

            Samo 15 mjeseci neprekidnog maltretiranja može uroditi zdravstvenim smetnjama, pa se javljaju problemi sa srcem, krvnim pritiskom, kožne bolesti, ali i uznemirenost, depresija, pa i PTSP.

            - U tom razdoblju može biti povećana potreba za alkoholom, sedativima ili cigaretama, a zabilježeni su i pokušaji samoubistva - rekla je profesorica Jadranka Mustajbegović, specijalistica medicine rada.

            Zlostavljači su najčešće ljudi smanjenih mogućnosti za ljubav, radost, igru, stvaralaštvo, davanje i dijeljenje.

            Na prijavu zlostavljanja odlučuje se 34 posto muškaraca i 66 posto žena.

            Nezadovoljni su sa sobom, karijerom i sposobnostima te ih muči osjećaj zavisti. Iako su često to moćne osobe, željne su još više moći. Obično zlostavljanjem saradnika prikrivaju nemoć u nekom drugom području svog života okupljajući oko sebe ljude kojima dokazuju svoju moć i važnost. Dvolični su. U odnosima sa žrtvom su izrazito bezobzirni, a s ostalim suradnicima simpatični i pristupačni. Neki zlostavljaju svjesno, namjera im je naštetiti drugom ili ga prisiliti da napusti radnu sredinu.

            Drugi je vrlo čest primjer mobinga  konstantno traženje pogreške u poslu.

            To rade kad se osjećaju ugroženo, iz ličnog straha da neće biti cijenjeni i kad postoji konkurencija za napredovanje ili opstanak na radnom mjestu. Često im se pridružuju i drugi u strahu da ne postanu žrtve. Iako je najčešći oblik takozvani vertikalni mobing (oko 55 posto), usmjeren odozgo prema dolje, sve je češći i mobing od podređenih prema nadređenima (od dva do pet posto), ali i između kolega u struci i istom nivou odgovornosti (45 posto). Takvo zlostavljanje među saradnicima najviše pogađa žrtvu te ima i najveće posljedice.

           

            Bolovanje je mudro preskočiti

            Radnik može prekinuti raditi ako preda tužbu zbog povrede dostojanstva. Međutim u udruženju Mobbing smatraju kako je najbolje nastaviti raditi. Dijelom kako ne bi imao problema pri povratku na posao, ali i zato što mu poslodavac isplaćuje plaću kao da radi, a on, ako izgubi spor, primljeni iznos ne bi morao vratiti. 

           

            Mobing ili ipak ne?

            Povreda prava iz radnog odnosa ili ugovora o radu, npr. kad radnicima nije plaćen godišnji ili mu uopće nije odobren, ili mu nije plaćen prekovremeni rad ne smatra se mobingom, ali ako se to događa ciljano samo pojedincu, može postati, napominju iz udruženja Mobbing.

            Ispitanici su najčešće navodili da su bili izloženi iznošenju nedokazanih tvrdnji protiv njih.

           

            A najugroženiji su...

            Samohrani su roditelji laka meta jer trpe sve kako ne bi dobili otkaz te kako bi prehranili sebe i djecu. Ali, kada ih snađu zdravstveni problemi, tek tada odluče potražiti pomoć, otkriva Jadranka Apostolovski.

           

            To se događa samo meni? Ne.

            Osoba se, ako je zlostavljaju, samookrivljava, misli kako je za nešto kriva ili ne razumije što se događa. Javlja se osjećaj usamljenosti i uvjerenost da se to događa samo njoj. Pojavljuje se osjećaj bezvrijednosti, koji je početni pokazatelj depresije, ističe prof. Mustajbegović.

           

            I napastovanje je mobing

            Oblici mobinga su isključivanje zaposlenih iz poslovnoga i društvenog života, odnosno potpuna socijalna izolacija, prijetnje, pa i prijetnje fizičkim nasrtajem, fizičko zlostavljanje ili napastovanje (zadnja su dva oblika najdrastičniji primjeri). “Treniranje strogoće”, posebno ako to rade nadređeni, takođe je jedan od oblika mobinga.

           

            'Daj otkaz jer ne vrijediš'

            Aktivnosti psihološkog zlostavljanja su uznemiravanje, ogovaranje, upiranje prstom u nekoga, šikaniranje ili izbjegavanje, omalovažavanje i uskraćivanje važnih informacija ili njihova dostava kad je kasno, kaže prof. Jadranka Mustajbegović i dodaje kako se pojedinca može destabilizirati “skidanjem” s dosadašnje dužnosti kako bi ga se “natjeralo” da ponudi otkaz.

           

            5 osnovnih stepeni mobinga

            1. Neriješen sukob uzrokuje poremećaje u međuljudskim odnosima, komunikacija prestaje biti prijateljska. Izvorni se sukob ubrzo zaboravlja, a zaostale neprijateljske težnje usmjeravaju se prema odabranoj osobi.

            2. Potisnuta agresija prerasta u psihoteror i osoba se počinje osjećati da postaje manje vrijednom, gubi ugled, pravo glasa...

            3. Zlostavljana osoba postaje “dežurnim krivcem” za sve propuste i neuspjehe tima, kolektiva.

            4. Očajnička “borba za opstanak” žrtve, kod koje se pojavljuju sindrom izgaranja na poslu, tj. hronični sindrom umora, psihosomatski ili depresivni poremećaji.  

            5. Osoba ne vidi izlaz iz nevolja, napušta posao te često obolijeva od hroničnih bolesti i poremećaja.

            Najmanje je zlostavljanih sa osnovnom školom

            Najviše je ispitanika u istraživanju udruženja Mobbing srednje stručne spreme (35,3 posto muškaraca i 45,5 posto žena), zatim fakultetski obrazovanih (29,4 posto muškaraca i 36,4 posto žena). Najmanje je zlostavljanih sa završenom osnovnom školom (2,9 posto muškaraca i 6 posto žena).

            Ako vas zlostavljaju udruga Mobbing savjetuje:

            1. Ne dajte se uvući u svađu i pokušajte otvoreno porazgovarati s osobom koja vas zlostavlja te je upozorite na njene postupke i ponašanje.

            2. Pismeno zabilježite svako zlostavljanje i arhivirajte sve pisane dokumente (primjerice e-mail).

            3. O onome što vam se događa obavijestite osobu iz radne sredine u koju imate povjerenja, a ako takva ne postoji, s povjerenjem se obratite udruženju Mobbing ili nekom udruženju koja se bavi zaštitom ljudskih prava.

            4. Recite zlostavljačima da se prestanu tako ponašati.

            5. Ne dajte se uvući u ponašanje karakteristično za mobing. Ne vraćajte zlostavljaču istom mjerom!

            6. Požalite se osobi koja vam je direktno nadređena.

            7. O svemu biste trebali moći obavijestiti kadrovsku službu i upravu preduzeća.

            8. U slučaju psihičkih ili fizičkih poremećaja hitno potražite savjet psihologa, psihijatra ili liječnika.

            9. Potražite savjet pravnika koji se bavi radnim pravom.

            *SPECIJALNA NAPOMENA:  Tekst koji ste upravo pročitali prenesen je sa mog starog bloga By MosHer (bymosher.blogger.ba) na kojem sam ga objavio 08. novembra 2014. godine!

            Ensvid Hadžajlić - MosHer