Umjesto rođendanske čestitke Nerminu Bisi!

            Nermin Bise, poznanik, drug, prijatelj, sportski novinar, patriot, aktivist, saborac u borbi protiv aktuelnog režima i, iznad svega, ČOVJEK (sa dostojnim svakim velikim slovom), trebao je 7. marta obilježiti i proslaviti svoj 39. rođendan. Kada sam se spremao da mu od srca čestitam rođendan i poželim sve najbolje, dan uoči njegovog rođendana od njega je stigla sljedeća vijest:

            „Dan uoči 39.rođendana dobio sam poklon od Sportske redakcije BH Radija 1: Urednik te redakcije Adnan Ljubović saopštio mi je svoju odluku, nakon što su mu na Upravnom odboru sugerisali da tako učini da se RASKIDA dalja saradnja s Nerminom Bisom zasnovana po Ugovoru o dijelu, zbog kako mi je usmeno u telefonskom razgovoru rekao: mojih komentara na društvenoj mreži Facebook. Nikakvu pismenu odluku uz obrazloženje nisam dobio. To znači da više neću prenositi utakmice Veleža na BH Radio 1, nakon što sam to radio 15 punih godina. Eto, i to je život. I tako se plaća cijena neposlušnosti i nepodobnosti. Dušmani će likovati i radovati se, ali neka, hvala im...Hvala i Adi Ljuboviću i ekipi BH Radija 1 što su mi za 39. rođendan čestitali na svoj način i meni i mojoj djeci uskratili i jedini izvor primanja. Neće se umrijeti od gladi. Proći će i ovo. Idemo dalje.”

            Sve što sam tada mogao da mu kažem bilo je samo ovo: „Od danas bojkotujem BHRadio1, a nadam se da će mnogi to isto učiniti!”

            Dok god vlada aktuelni režim u našoj državi, ovaj režimski radio je na svim mojim uređajima zaključan i blokiran. To znači da putem tog medija više ne pratim utakmice voljenog Veleža i nije ni to nikakva šteta za mene, jer bar danas postoji toliko načina putem interneta da se te iste utakmice prate i bez glasa aktuelnog režima. Zaista se nadam da će mnogi uraditi isto, tj. da će uvidjeti da mogu živjeti i preživjeti bez BHRT-a dok se stvari u državi ne promijene!

            Dragi Nermine, namjerno Ti nisam čestitao, ni poželio sretan rođendan prije nekoliko dana, jer sam to odlučio da učinim baš danas i to baš ovim putem, a nadam se da se ne ljutiš na tom mom odgađanju i da ćeš razumjeti!

            Na dan Tvog rođendana, 7. marta 2014. godine, stigla je od Tebe sljedeća vijest:

            “Za sutra sam se pripremao da prenosim na BH Radiju utakmicu između Veleža i Mladosti. Tako inače radim evo cijelih 15 godina. Trebala je to biti moja 216.utakmica u eteru neke radio stanice. Najviši broj tih utakmica prenosio sam iz svoje duše slušaocima BH. Radija 1. Međutim, moje pripreme za utakmicu prekinuo je telefonski poziv u četvrtak navečer. Najmlađi sin Vedad bio je u sobi gdje mi je ostao telefon i dok mi je donio poziv je prekinut. Vidio sam da je zvao urednik Sportske redakcije BH Radija Adnan Ljubović. Znam, pred svaku utakmicu nazovu me dan prije da se dogovorimo oko prenosa. Ovaj poziv je bio nešto ranije. Hajde, mislim, urednik se sjetio da mi je rođendan ujutro, pa da mi prvi čestita. Nazovem ja na taj neodgovoreni poziv. Javi se Adnan i kaže: prekini, ja ću tebe nazvati. I prekinem. Zove...Javim se. Kaže mi: izvini ako te remetim u ova doba...Rekoh mu: ma, nikakav problem, uvijek sam tu, ništa mi ne kvariš...Na što je on dodao: bojim se da nije nimalo lijep povod, znaš, jako mi je žao što ti ovo moram reći, ali donesena je odluka da s tobom prekinemo saradnju i nećeš više raditi utakmice za nas...Nekih par sekundi nastala je tišina. Potom sam se pribrao od šoka i upitao Ljubovića: Zašto? Počeo je onda nesigurnim glasom da mi objašnjava:            Sugerisano mi je iz Upravnog odbora da ti se otkaže dalja saradnja...Ponovio sam pitanje: Zbog čega? Rekao mi je: zbog tvojih komentara na Facebooku, u kojim si komentarisao to što BHT nije osigurala prenos mečeva Damira Džumhura na Australian Openu. Pošto mi je ovo zvučalo potpuno besmisleno i pošto sam bio siguran da je ovo izmišljeni razlog i dalje sam insistirao da mi odgovori jasno i konkretno, da mi kaže istinu, on je izbjegao odgovor i izmislio opet na neke ljude iz upravljačkih struktura BHRT-a. Rekao sam mu: okej, sve u redu...poslat ćete mi na adresu službeni raskid Ugovora, s odlukom i obrazloženjem istre, ovjerenu i potpisanu. Nije rekao ništa, nego zatražio da mu dam svoju e-mail adresu, koju je ustvari već ma oi preko koje smo često komunicirali. To mi je bio znak da je izmislio razloge za otkazivanje saradnje. Jutros oko 9 sati u e-mailu mi je napisao da je on donio odluku o raskidanju saradnje, očito svjestan da se neću pomiriti da me na ovakav način obmane i izradi, da me odbaci, a da prethodno neću upoznati i nadležne na BHRT-u. Pojasnio je još u tom e-mailu kako nema vremena da mi sve obrazloži i da će to uraditi nekad u idućoj sedmici. Ja sam u međuvremenu povukao za nekoliko svojih prijatelja u popularnom Sivom domu, te ih upoznao s ovim slučajem i zamolio da mi raspitaju šta je stvarni razlog ovakve Ljubovićeve odluke.    Ubrzo mi je stigao odgovor iz Sivog doma: Uredniku sportske redakcije BH Radija NIKO iz UO nije NALOŽIO da me OTPUSTI niti mu je iko spominjao tvoje komentare na Facebooku, nego je on to uradio da bi na tvoje mjesto doveo brata Daria Mehmedovića s FTV-a.
            Razgovarao sam s tim bratom, momkom kojeg znam i kojeg su danas obavjestili da radi sutra prenos utakmice i kojem nije bilo nimalo čudno, niti je upitao šta je s Nerminom, zašto on ne radi. Taj momak inače ima par godina za BH Radio radi utakmice Zrinjskog i sada će umjesto mene raditi i utakmice Veleža. Zaposlen je u jednoj školi u Mostaru, dakle, ima stalan posao, i povrh će imati i dupli honorar BH Radija, njegov (za Zrinjski) i do jučer moj (za utakmice Veleža). Tako sam dakle sad ostao bukvalno i bez ikakvog angažmana i mogućnosti zarade, jer mi je honorar s BH Radija (od 50 do 150 KM mjesečno) VIDJETI U PRILOGU ISPOD....sada uskraćen.
            Život ide dalje. Ovo me neće slomiti, nego će me samo ojačati. Ja ću nastaviti i dalje, i bez nafake ni ja, ni moje troje djece koji se školuju, nećemo ostati. Ostat će ova priča kao primjer ljudima da znaju kako se stvari odvijaju i na kakvo smo dno pali.”

            Dakle, već za manje od 24 sata, sve je postalo jasno! Odluku je svojevoljno i iz svojih privatnih razloga donio tzv. (i novopečeni) gospodin Adnan Ljubović, a cijeli režimski BHRT ga je svojom šutnjom u tome podržao, te tako znači i odobrio tu svoju najnoviju sramotu i potonuće do samog dna.

            Ali, naravno, režim je u svojoj odluci uspio likovati samo jedan dan, jer već 8. marta od Tebe stiže najnoviji udarac režimu kroz sljedeću vijest:

            “Samo dan nakon što sam potjeran s posla na BH Radio na način kako ste upoznati u ova dva dana, javio mi se direktor jedne firme u Mostaru, moj prijatelj Nedim Selimotić i ponudio mi angažman da radim kao PR u njegovoj firmi. U Mostaru je među vodećim u ovoj vrsti djelatnosti, a za par mjeseci se proširuje njeno djelovanje i u Sarajevu. Pošto ste bili uz mene i izrazili mi podršku ovih dana, evo sad sa radošću mogu da vam saopštim i ovu lijepu vijest. Kako ono kažu svako zlo za duplo dobro. Jedna se vrata zatvore, a troja otvore. Hvala vam svima još jednom, i mom prijatelju Nedimu na ovom gestu posebno...Živi mi bili i veseli....Još ćemo mi lijepih trenutaka provesti zajedno....”

            A, najbolji epilog cijeloj ovoj priči je stigao danas, 9. marta 2014. godine, od cijenjenog i poštovanog Vlastimira-Vlaste Mijovića, koji je napisao sljedeće:

            “Godinama odbacivan, Bise je, eto, dočekao i da mu otmu fudbalski mikrofon. No, najmanja je nevolja u tome što je odbačen kao uvjerljivo najbolji RTV reporter u BiH. Nermin je općenito novinarski biser kakve, umjesto da se za njiih otimaju, mediji neprestano odbacuju, jer je jedan od posljednjiih istinski nadareniih novinara koji imaju autorsko "ja". Pravi urednici su uvijek voljeli takve "problematične" novinare, iako su, poput svih iznimniih autora, iziskivali da se nad njima neprestano "stražari". Zauzvrat se od njiih dobijalo majstorske priloge i tekstove. Danas, kada mediji najmanje rade za publiku, većini ne treba tako "problematičan" novinar, pa ni sportskoj redakciji jedne radio stanice. Ako mi 39 godina bavljenja novinarstvom daje neko pravo ocjenjivanja kolega, onda moram reći da je Nermin Bise jedan od desetak najdarovitijiih novinara koje sam upamtio, ali i najzlosrećniji po svojoj profesionalnoj sudbini. Da je imao malo više sreće, bio bi istinska zvijezda, ako se to u ovom poslu uopšte može biti. Nadam se da ovo, ipak, nije kraj: Nermin je još u godinama kad može dokazati da nije Bise nego - Biser!”

            Dragi druže, ČOVJEČE, Nermine, sve što još mogu nadodati poslije ovih Vlastinih riječi je:  OD SRCA TI SRETAN ROĐENDAN I SVE NAJBOLJE U BUDUĆEM RADU I BORBI ZA PRAVDU!!!! KAD-TAD ĆEMO POBIJEDITI, A TZV. (I NOVOPEČENI) GOSPODIN ADNAN LJUBOVIĆ TREBA POD HITNO DA MALO PRELISTA ISTORIJU, POŠTO JE OČIGLEDNO DA DO SADA TO NIJE UČINIO, JER DA JESTE ZNAO BI ONDA DA, KAD SE NAROD POBUNI, SVAKI REŽIM KAD-TAD PADNE, A SA TIM ISTIM PADNU I ODGOVORAJU PRED NARODNIM SUDOM SVI NJEGOVI VJERNI POSLUŠNICI I ULIZICE!!!!!

            SMRT FAŠIZMU I NACIONALIZMU!!!!!!          

            Srcem i dušom,

            Ensvid Hadžajlić - MosHer

            *SPECIJALNA NAPOMENA:  Tekst koji ste upravo pročitali prenesen je sa mog starog bloga By MosHer (bymosher.blogger.ba) na kojem sam ga objavio 09. marta 2014. godine!

            Ensvid Hadžajlić - MosHer