Od
15. marta 2013. godine, naš internet svijet je postao neprocjenljivo
bogatiji, jer je realizovana jedna posebna ideja u vidu stvaranja jednog
istorijskog bloga. Naime, trojica posebnih “čuvara mostarske
prošlosti”, Smail Špago, Tibor Vrančić i Braco Čampara, tog dana, su
izrodili blog koji su nazvali “Na granici sjećanja”.
Ovaj
blog je jedno posebno jako oružje u borbi protiv spasa od propasti i
zaborava jedne neopisivo bogate i posve zanimljive davne prošlosti iz
koje smo ponikli. Do danas su na svom blogu, ova “trojica
veličanstvenih”, objavili čak 159 raznih postova tekstualno-fotografskog
tipa, a sam blog za ovih 292 dana postojanja je doživio 7816 posjeta iz
svih krajeva naše planete.
Zbog
skorog gašenja i prestanka sa radom blogerskog servisa Blogger.ba, ovaj
blog je u potpunosti prebačen na novu adresu i od sada ga možete
posjetiti i pratiti putem sljedećeg linka: http://memoryoflimit.blogspot.de/
U opisu bloga stoji: “Zašto
na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje
negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje
poneke požutjele slike...”
A, u svom uvodnom postu, trojica autora su napisali sljedeće: “Zašto
na granici sjećanja? Zbog toga što će se na ovom blogu najčešće pisati o
događajima koji su se desili prije mnogo godina, najčešće, kad niko od
nas još nije bio ni rođen, a ne postoji ni tako veliki broj živih, koji
bi mogli svjedočiti o tim događajima. Svaki opis događaja nastojaćemo
ilustrovati starim fotografijama, sakupljenim iz raznih izvora i arhiva,
izvađenim iz starih knjiga i muzeja. Za sve ove stare slike ne postoji
više zaštita autorskog djela, a najčešće su autori nepoznati. Za sve
fotografije koje prikažemo nastojaćemo naznačiti barem izvor odakle su,
ako ništa drugo, barem sa koje internet stranice su skinute. Na ideju za
ovu stranicu došli smo spontano nas trojica na tri razne strane
svijeta, Smail Špago u Njemačkoj, Tibor Vrančić u Hrvatskoj i Braco
Čampara u Mostaru. Bracin zadatak je da nam pomogne da ponekad
razjasnimo dilemu, gdje se nalazi objekat prikazan na staroj slici, a i
to je vrlo delikatan i težak zadatak, jer su često čitave ulice ili
redovi objekata u ulici porušeni, a nekad neki najstitniji detalj sa
stare slike pomogne da se orjentišemo. U Mostaru su to najčešće položaj
brda, ili nešto slično. Ali nećemo se ograničiti samo na Mostar. Otvoren
nam je čitav svijet.
Sa
prastarim slikama sa kraja devetnaestog stoljeća često je problem, jer
nema nikoga više po biološkim zakonima, ko bi nam mogao pomoći, ili dati
uputstvo o čemu se radi. Ponekad treba uključiti logiku i analitiku pa
osmisliti priču prikazanu na nekoj fotografiji.
Nešto kao zona sumraka, ali ipak na granici sjećanja!
Autori: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara”
Strogo preporučujem da kliknete na ovaj link http://memoryoflimit.blogspot.de/
i posjetite ovaj posebni blog, kao i da nastavite da ga posjećujete
redovno, jer ova trojica njegovih autora rade marljivo i neumorno,
vjerno se boreći na prvoj liniji odbrane od zaborava, čuvajući
vjerodostojno našu bogatu prošlost od propasti, na čemu im svi trebamo
biti krajnje zahvalni. A, tu zahvalnost najbolje im možemo iskazati
redovnim posjetama i čitanjima, da ne kažem, i učenjima svega onoga što
nam kroz svaku svoju fotografiju i tekst opišu i vjerodostojno dočaraju.
U ime cijelog Mostara, a i šire, od srca im jedno ogromno HVALA!!!!!
Ensvid Hadžajlić - MosHer; Saint Louis, 02.01.2014.
*SPECIJALNA
NAPOMENA: Tekst koji ste upravo
pročitali prenesen je sa mog starog bloga By MosHer (bymosher.blogger.ba) na
kojem sam ga objavio 02. januara. 2014. godine!
Ensvid
Hadžajlić - MosHer
Nema komentara:
Objavi komentar