04/02/2015

Draga Kiše!

            Draga moja prijateljice.... draga i voljena Kiše.... Želim da ovaj post na mom blogu posvetim Tebi i samo Tebi.... znam da Ti zaslužuješ daleko više, bolje i ljepše od ovog posta, ali se nadam da mi nećeš zamjeriti što je, trenutno, ovo nekako jedino što mogu da učinim nadajući se da će Ti bar malo pomoći, bar za jednu trunku olakšati i uljepšati trenutnu situaciju....
 
            Ovaj post neće biti neka priča koju sam napisao nekada.... Ovaj post će biti jedna posebna priča koju smo zajednički napisali jedno drugom kroz ove posebne postove na forumu (na Mofi Moforaja - Forum mostarske raje ), uključujući, naravno, i linkove za pjesme koje smo stavili jedno drugom na tim našim postovima tamo….
            Još jednom, HVALA ZA SVE!!!!!


************************************************************************
************************************************************************
************************************************************************
************************************************************************
************************************************************************

POST OD: Kiše


Citat od MosHer:
Sretosmo se sasvim slucajno i iznenadno (ili se to, mozda, samo tako meni ucinilo?!)….
Rece da se Ona zove…
.


a pocelo je ovako....

Poruka od ******, 03-09-2006 09:07

KISE
By ******

****
Sretosmo se sasvim slucajno i iznenadno (ili se to, mozda, samo tako meni ucinilo?!)….
Rece da se Kise zove….

****


Originalno, ovaj tekst je trebao biti tvoj poklon za 8. mart, a ujedno i kao pripomoc brzem potpunom ozdravljenju i oporavku ....




pisano 09-03-2006 12:49

Ponekad ti u inboxu ovog naseg prozora u Svijet osvane predivna poruka.
Mozda ne bi toliko znacila da nije od predivnog covjeka/mladica, da nije nesto napisano posebno za mene, a srcem nekoga drugog, nekoga koga nikada upoznala nisam, bas kao ni on mene ....
I jednostavno.... otvorivsi to ostanes bez rijeci, bez teksta (zar me tako dozivljavaju ljudi?! - neki) .... I ne znas sta da kazes ....

Ovaj prozor u Svijet (forumski) trenutno zatvaram, a sada moj pogled bludi kroz stvarni prozor moje kuce, nekuda daleko kroz njezne pahuljice cistog i nevinog bijelog snijega koje se jutros rasipaju nad nasim gradom. Cudno sretna, a i cudno tuzna ....
Mada je mart kod mene jos ne mirise proljece .... Nema ga jos nad Mostarom ....
Osjetim ga da dolazi kroz Tvoje pismo .... i donosi mi iz tvog sadasnjeg grada miris proljetne kise koju tako volim, miris bar u mislima jedne ukradene ruze, i jedne pjesme koju mi pjevusis .... da cujem je! .... i da more je, i ne samo zivot vec i mi s njim ....

Mozda nikada nisi shvatio, mada si mi u pismu napisao da ti prilikom naseg (za sada zamisljenog upoznavanja) rekoh svoj potpis: «Citav moj zivot je jamstvo bio da cu te sresti izmedju ljudi ....». Da on se oduvijek i odnosio ne na samo jednu osobu – vec na vise ljudi. Odnosio se i odnosi na ljude poput Tebe, koji ne htijuci (sasvim slucajno i iznenadno ....) dotaknu moje srce duboko, najdublje, da bi zuvijek ostali urezani u istom i bili mi prijatelji ....

Hvala!
.... i sretnemo se opet na uglovima nekih simbolicnih ulica .... a prepoznati ces me i prepoznati cu te po mirisu behara i proljtne kise, po jednoj ukradenoj ruzi koju mi nosis, napisanim stihovima i .... i cudnoj boji nasih srca, u kojima se preljeva i najskrivenija boja ovog naseg najljepseg grada na svijetu ....


.... Kad bi zivot bio san
Sanjala bi na mom ramenu
Da si kamen jedan dan
Ja bih bio mac u kamenu ....

****
.... Kad bi zivot bio brod
Ti bi bila vjetar povoljan
Da sam s tobom jedan tren
I taj tren bi bio dovoljan ....

************************************************************


P.S. decembar je dvije i pol godine poslije....
Puno toga se desilo u medjuvremenu i u tvom i u mom zivotu/ima.... Nekako mi se cini puno losijih, nego boljih stvari - ali je valjda to sastavni dio zivota?! i sto bih ja rekla: "sve nam to ide u radni staz...."
I ma koliko god daleko jedno od drugog bili, ipak smo se i opet ponekad sudarali (i sudaramo) u ovim nasim virtualnim svjetovima i "prozorima u Svijet".... i bili jedno uz drugo, ako nista u mislima....

Znam da si uz mene i sada u ovom hladnom, tmururnom i kisnom - jos jednom, mostarskom decembru. Znam da su moje suze i tvoje suze, i znam da si uz mene....

Zato ti i opet hvala na svemu prijatelju moj....
Kise


************************************************************************
************************************************************************
************************************************************************
************************************************************************
************************************************************************

POST OD: MosHer

Draga Kise.... ne postoje rijeci koje bi uopste i mogle da samo zapocnu opisivati koliko mi znaci sve ovo sto si napisala.... naravno, prvi dio Tvog posta poznajem i vec godinama cuvam kao najvecu svetinju od onog dana (9. marta dvije i pol godine ranije) kada si mi sve to (poslije prvog citanja ove price koju sam Ti srcem napisao i srcem poklonio) napisala i poslala, ali drugi dio je novi i za mene.... ne postoje te rijeci, draga moja, kojima bih uopste mogao samo pokusati da Ti prenesem moja osjecanja, emocije u ovim trenucima.... moju zahvalnost i srecu sto postojis, sto si srcem i dusom moja prijateljica s kojom me veze mnogo, mnogo toga jednom neraskidivom, neunistivom, vjecnom vezom....

Umjesto svih tih rijeci koje eto uopste i ne postoje, mislim da je najbolje da sada napokon Tvoju pricu postiram ovdje u njenoj originalnoj verziji (što je već učinjeno na ovom blogu: Kiše ), jer i ona i Ti to zasluzujete....
SVIM SRCEM I DUSOM, HVALA TI....

            *SPECIJALNA NAPOMENA:  Priča koju ste upravo pročitali prenesena je sa mog starog bloga By MosHer (bymosher.blogger.ba) na kojem sam je objavio 07. decembra 2008. godine!
            Ensvid Hadžajlić - MosHer

Nema komentara:

Objavi komentar