*NAPOMENA:
Tekst koji slijedi objavljen je u e-mail izdanju lista “Mostarski
behar”, br. 731, 29. jula 2014. godine! Ukoliko želite da redovno
primate svaki broj “Mostarskog behara” putem e-maila, pošaljite vaše ime
i e-mail adresu na sljedeću e-mail adresu: mostarski-behar@googlegroups.com
Ensvid Hadžajlić – MosHer
Ako niste prije
čuli za dr. Rifea, budite spremni na gnjev i iznenađenje kada doznate
kako je život ovog velikog čovjeka uništen zbog njegovog otkrića!
Doktor Royal Raymond Rife, sjajan naučnik, rodio se 16. maja 1888.
godine. Poslije završetka studiranja na John Hopkinsu radio je na
razvijanju nove tehnologije koja se danas koristi u optici, elektronici,
radiohemiji, biohemiji, balistici i avijaciji.
Rife je skoro sam razvio novu nauku - bioelektričnu medicinu.
Za svoja otkrića
Rife je dobio 14 važnih nagrada i priznanja. Univerzitet u Heidelbergu
za njegove zasluge mu je dodijelio počasni doktorat.
Skoro cijeli
svoj život Rife je proveo dizajnirajući i izrađujući medicinske aparate.
Radio je za Zeiss Optics, vladu SAD-a i nekoliko privatnih
dobronamjernika, od kojih je najpoznatiji milioner Henry Timkin.
Bio je veoma
obrazovan čovjek i svladao je mnogo različitih disciplina. Neka od
njegovih otkrića: ultraljubičasti mikroskop, mikrodisektor i
mikromanipulator. Nema sumnje, Rife je bio jedan od najbriljantnijih
naučnika svog doba.
Dr. Rife je prvi
u svijetu, 1920. godine. napravio virusni mikroskop. A, 1933. godine
usavršio je svoj prvi mikroskop i izradio nevjerovatno složen
univerzalni mikroskop, koji se sastojao od 6000 dijelova, mogao je
povećati objekt 60.000 puta i nudio je mogućnost posmatranja živih
virusa.
Zahvaljujući tom
mikroskopu, Rife je bio prvi čovjek koji je vidio živi virus. Savremeni
mikroskop odmah ubija sve mikroorganizme pa se kod njega vide samo
njihovi ostaci.
Ali, kroz Rifeov
mikroskop može se vidjeti aktivnost virusa, kako se oni mijenjaju da bi
se prilagodili okolini, kako se brzo množe pod uticajem kancerogenih
tvari i transformiraju zdrave stanice u tumorske.
Već 1920. godine Rife je saznao za virus raka, koji je nazvao Cryptocides Primordeales, kasnije preimenovan u Progenitor Cryptocides.
Da bi potvrdio svoje otkriće, Rife je zarazio virusom 400 štakora i svi
su oboljeli od raka. Nakon toga izliječio je svih 400 štakora.
Rife je pažljivo
dokumentovao svoje eksperimente. Ostavio je snimke, fotografije i
zabilješke svojih istraživanja. U Rifeov laboratorij dolazilo je puno
studenata koji su htjeli da vide njegove eksperimente.
Mnogi naučnici i
liječnici su ga podržavali. Među njima su bili međunarodno poznati
E.C.Rosenow, Arthur Kendall, Dr. George Dock, Alvin Foord, Rufus
Klein-Schmidt i mnogi drugi.
Rife je
ignorisao sve rasprave oko svojih otkrića. Slava i počasti ga nisu
zanimali. Cijelo svoje vrijeme posvetio je usavršavanju metoda uništenja
ubitačnih virusa. Da bi ih uništio, služio se istom metodom koja mu je
omogućavala posmatranje živih virusa - rezonancija.
Povećavajući
intenzitet frekvencija, koji su prirodno rezonirali s frekvencijama
virusa, Rife je povećavao njihovo osciliranje, što je izazivalo
uništenje virusa.
Rife je uložio mnogo vremena i truda da bi pronašao frekvencije koje uništavaju herpes, dječiju paralizu, meningitis, tetanus, gripu i ogroman broj drugih opasnih mikroorganizama.
Godine 1934.
Univerzitet Južne Kalifornije sazvao je posebnu medicinsku komisiju da
bi potvrdila otkrića dr. Rifea. Iz Pasadena County bolnice dovezeno je u
Rifeov laboratorij 16 pacijenata s dijagnozom završnog stadija raka.
Ekipa liječnika trebala je posmatrati pacijente tokom liječenja i
poslije 90 dana procijeniti njihovo zdravstveno stanje, ako ostanu živi.
Poslije 90 dana
terapije komisija je potvrdila da je 14 od 16 pacijenata potpuno
izliječeno. Dva ostala pacijenta nastavila su terapiju i nakon 4 sedmice
i njih su proglasili zdravima. Liječnička komisija potvrdila je da je
Rifeova terapija 100% uspješna.
Da bi odali
priznanje genijalnom otkriću dr. Rifea, 20. novembra 1931. godine,
četrdeset četiri najbolja liječnika SAD-a organizovala su svečani banket
na imanju dr. Milbanka Johnsona.
Na banketu su liječnici proglasili Rifeovu terapiju „završetkom svih bolesti“.
Šta je bilo dalje? Šta bi bilo da ste pronašli lijek za sve bolesti?
Vijest o
završetku svih bolesti došla je do Morrisa Fishbeina(!), koji je 1934.
godine postao potpuni vlasnik dionica Američkog zdravstvenog udruženja.
Zadnje što je htjela farmaceutska industrija, bila je bezbolna terapija,
100% efikasnost u liječenju terminalnog karcinoma, koja nije koštala
ništa osim male količine struje (a i ona bi - da je Tesla uredio svijet -
bila besplatna i dostupna svima!).
Ljudi bi mogli pomisliti da im više ne trebaju lijekovi...
Fishbein je poslao dr. Rifeu svog advokata s ponudom „koja se ne odbija“. Ali, Rife ju je odbio.
Ubrzo poslije toga iz Rifeova laboratorija ukradene su snimke, fotografije i bilješke. Kradljivac nikada nije pronađen.
Dok je Rife pokušavao nadoknaditi štetu, neko je razbio njegov neprocjenjivi univerzalni mikroskop i ukrao njegove dijelove.
Prije toga neko
je potpalio laboratorij u New Jerseyu, vrijedan nekoliko miliona
američkih dolara, gdje su se liječnici pripremali za konačnu potvrdu
Rifeove terapije prije njenog službenog objavljivanja.
Zadnji udarac bila je ilegalna pljenidba policije svega onoga što je još preostalo u laboratoriju dr. Rifea.
Liječnici, koji
su htjeli zaštititi Rifea, izgubili su dotacije i privilegije. S druge
strane, ogroman novac potrošen je na to da ti, koji su vidjeli Rifeovu
terapiju, zaborave da ona uopšte postoji.
Tako je Arthur
Kednall, direktor Northwestern medicinskog fakulteta, neočekivano dobio
na svoj račun 250.000 američkih dolara i povukao se u Meksiko. U te dane
to je bio ogroman novac.
Drugu
prominentnu osobu koja je surađivala s Rifeom, dr. Georgea Docka,
ušutili su ogromnim novčanim iznosom i najvećim nagradama na polju
medicine.
Nijedna cijena
nije bila prevelika da se zaustavi Rifeova terapija. Sjetite se da danas
liječenje jednog pacijenta oboljelog od raka, košta oko 300.000
američkih dolara! To je veliki biznis.
Na kraju su svi, osim dr. Couchea i dr. Milbanka Johnsona, napustili Rifea.
Medicinski
časopisi, što su ih većinom finansirale farmaceutske firme, a nadziralo
Američko zdravstveno udruženje, odbijali su objaviti članke o Rifeovoj
terapiji. Tako su cijele generacije studenata medicine diplomirale a da
nikad nisu čule za Rifeov proboj u medicini.
Rife je shvatio
da njegov životni trud i otkrića ne samo da su ignorisani, nego su
njegovom smrću trebali i nestati. Prestao se boriti i ostatak života
proveo je tražeći utjehu u alkoholu. To mu je pomagalo ublažiti bol od
spoznaje da se njegova otkrića ignorišu dok milioni ljudi pate od
bolesti samo da bi nekolicina profitirala.
Royal Rife je umro 5. avgusta 1971. godine od posljedica alkohola.
Na sreću, njegovo djelo ipak nije umrlo s njim. Rifeovi učenici
nastavili su istraživanja na polju biorezonantne medicine. Nekolicina
doktora i inžinjera obnovila je njegove uređaje. Godine 1986. natpisi o
dr. Rifeu i njegovoj terapiji ponovo su se pojavili u štampi.
Istraživanja dr. Rifea nastavili su drugi naučnici - Hulda Clark, dr. Beck, dr. Lakhovski i drugi.
Zahvaljujući
svima njima, biorezonantna medicina danas je dostupna svakome ko želi
pronaći prirodan i efikasan način rješenja zdravstvenih problema.
Svake godine
održava se skup liječnika iz cijelog svijeta kako bi podijelili svoja
iskustva i dostignuća na polju biorezonantne medicine. Na popisu je
zasad više od 500 bolesti koje se mogu liječiti pomoću frekvencija.
Nadajmo se da će
jednog dana Royal Raymond Rife s pravom biti priznat genijem savremene
medicine. Do tada njegova legendarna tehnologija dostupna je samo onima
koji su zainteresovani da je pronađu.
Iako
posve legalna za veterinare, koji je koriste za liječenje životinja,
Rifeova briljantna terapija ostaje tabu za ortodoksnu humanu medicinu
samo zato što bi ugrozila međunarodni monopol farmaceutske industrije
koja kontroliše život - i smrt - većine ljudi na ovoj planeti.
*SPECIJALNA
NAPOMENA: Tekst koji ste upravo
pročitali prenesen je sa mog starog bloga By MosHer (bymosher.blogger.ba) na
kojem sam ga objavio 30. jula 2014. godine!
Ensvid
Hadžajlić - MosHer
Nema komentara:
Objavi komentar